Definicija "Tankija": pojedinac na krajnjoj lijevoj ili krajnjoj desnoj strani političkog spektra koji se slaže s korumpiranim stranim autoritarnim režimima kako bi promovirao njihovu vanjskopolitičku agendu, smatrajući ih superiornijima od agende vlastite nacije. (Ruski prijevod: "korisni idiot")
„Teško je razmišljati o stvarima; stoga neka krdo izrekne sud.“ – Carl G. Jung
S tim sarkazmom, kreće i globalna kampanja ruskih dezinformacija u svojim raznim oblicima koju šire dobro financirani medijski trolovi, loše informirani novinari, politički štreberi i akademici čija pristranost prelazi granice znanstvenog rada: Tu su i tankisti. Retorika je uobičajena i ponavljajuća, dajući osjećaj da, unatoč svojoj apsurdnosti, što se češće govori, veća je vjerojatnost da će se shvatiti kao „istina“. Da budemo jasni, Sjedinjene Američke Države (SAD) i Sjevernoatlantski savez (NATO) nisu izazvali rat u Ukrajini kako neki znanstvenici očajnički tvrde, a drugi žele ponoviti. Sažetak relevantnih argumenata može se pronaći u ovoj seriji eseja pod naslovom „Putinovi planovi o carstvu naspram Putinovog straha od zadiranja NATO-a“ (1. srpnja 2023.). Slično tome, ideja da je Ukrajina bila nacističko uporište koje je na neki način prijetilo ruskom suverenitetu i kulturnoj čistoći odražava se na Putinovo monumentalno iskrivljavanje povijesti i sklonost dezinformacijama kao sredstvu manipuliranja zapadnim osjećajima. Neki uvid u to može se pronaći u eseju pod naslovom „Ruska dezinformacija i neugodnost istine – 1941. i 2022.“ (10. svibnja 2023.).
Posljednjih 21 mjesec rata u Ukrajini donio nam je brojne slike nepobitnih zločina koje su počinile ruske trupe, a koji opravdavaju kazneni progon pojedinačnih boraca, njihovih časnika i vodstva Kremlja, među kojima je i Vladimir Putin. Istina nas dira svojom neposrednošću i predviđanjem onoga što tek dolazi s obzirom na ono što je viđeno. Stoga se pokušaji ispričavanja za Putinov kriminal ili opravdavanja razloga za zadržavanje ukrajinskog teritorija koji je Rusija zauzela trebaju smatrati dezinformiranima i neodgovornima. Spletke onih koji odlučuju izbjeći stvarnost ruske gole agresije i stvoriti iluziju da su drugi odgovorni za počinjenje ovog terora u Ukrajini uvreda su ljudskom intelektu. Ti subjekti ne nude rješenje sukoba, već samo poruku Zapadu i NATO-u, posebno, da prestanu i odustanu, znajući da Putin nema želju učiniti isto sve dok njegova misija obnove carstva ostane nedovršena.

Značajni primjeri ovakve aktivnosti su pokreti na Zapadu pod nazivima „Bijes protiv ratnog stroja“, „Mreža za mir i pravdu“ i „Mir sada! Zaustavite rat, zaustavite NATO“. Ovi subjekti i demonstracije regrutirali su bivše i sadašnje Zelene stranke i konzervativne libertarijanske političke aspirante iz SAD-a i Kanade te druge iskusne političare, širitelje ruske propagande na društvenim mrežama, ljevičarske novinare i društvene aktiviste koji se osjećaju obveznima dati svoja mišljenja o pitanjima o kojima, u najboljem slučaju, imaju površno razumijevanje. Njihove izjave svode se na sljedeće:
- Nuklearni rat je pred nama. Iz ovakvog shvaćanja proizlazi da svaka nacija s nuklearnim oružjem može, po svojoj volji, napasti suverenu naciju osjećajući se sigurno da to može učiniti bez potrebe da odgovara za prekršaj. Sukladno tome, ovo je svijet u kojem vjerojatno moramo živjeti. Prijetnja nuklearnog rata postoji ovdje i drugdje i svaka nacija s takvim mogućnostima mora sama odgovoriti želi li riskirati samospaljivanje ako pokrene takav prvi udar. Hvalisavost osoba poput bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva, čečenskog vođe Ramzana Kadirova i počasnog predsjednika ruskog Vijeća za vanjsku i unutarnju politiku Sergeja Karaganova, čini se da brzo ublaže oni Rusi koji imaju malo više razuma.
- Domaći problemi zahtijevaju financiranje. Sviđalo se to nama ili ne, vanjska politika mora koegzistirati s domaćim problemima u državnim poslovima svih nacija, posebno onih glavnog globalnog igrača poput SAD-a. Kada odmetnuta nacija odluči destabilizirati regiju svijeta radi teritorijalnog dobitka, ometajući distribuciju hrane diljem svijeta, stvarajući dalekosežne ekonomske sukobe i potkopavajući demokratska načela, nema li razloga za djelovanje, čak i kada je jedino neposredno rješenje vojska? Ono što se smatra lokalnim i naizgled izoliranim slučajem u istočnoj Europi zapravo je dio duge povijesti ruskog miješanja i izravnih upada koji su ugrozili globalnu dobrobit, posebno na štetu Zapada i SAD-a. Namjera je nanijeti štetu SAD-u, njegovom gospodarstvu i geopolitičkom položaju.
Rusija trenutno provodi paravojne akcije sa svojom Wagnerovom plaćeničkom skupinom u nekoliko afričkih zemalja, iskorištavajući njihove prirodne resurse dok istovremeno potkopava njihove nacionalne interese. Nastavlja podržavati Assadov režim u Siriji kako bi stekao politički utjecaj i uspostavio vojne baze na Bliskom istoku, a istovremeno profitira i od lokalnih prirodnih resursa. Wagnerovi plaćenici poduzimaju slične strateške akcije u Latinskoj Americi i Karibima s prisutnošću u Venezueli, Nikaragvi i Kubi, bastionima antiameričkog raspoloženja. Stoga se može pitati gdje SAD potiskuje ako ne Ukrajinu, zaustavljajući Rusiju na vlastitom pragu, pomažući europskim narodima da se odupru ruskoj ratobornosti i konačno i s pravom pozivajući nju i samog Putina na odgovornost.

SAD su, pod odgovornim vodstvom, pokazale da istovremeno i učinkovito vode značajne vanjske i unutarnje poslove. U trenutnim okolnostima s Ukrajinom, ne ulažu vlastite snage u sukob. Pritom su stekle neprocjenjive informacije o ruskoj vojnoj spremnosti i učinkovitosti mjera odvraćanja dok nastoje privesti brutalnog agresora pravdi.
- Pregovori za mir. Pokušaj pregovaranja s ubojicom u procesu ubojstva i dalje je problem ovdje. Putin ima dokazanu povijest brutalnosti, uz nepoštivanje vlastitog naroda. Nema namjeru surađivati u bilo kakvim pregovorima dok ne postigne svoj cilj; u suprotnom bi ga prisilio da prizna nekoliko počinjenih zločina i ugrozio bi njegov režim. Štoviše, promatra napore krajnje desničarskih Trumpovih republikanaca u SAD-u koji se zalažu za potpuni prekid pomoći Ukrajini. Osim ako se pod "pregovorima" ne podrazumijeva predaja svih teritorija pod ruskom okupacijom od strane Ukrajine, neće biti rješenja. Takav rezultat bi ozbiljno ugrozio ukrajinsko gospodarstvo i ugrozio njezin vlastiti opstanak. Štoviše, sukob bi se nastavio nakon prikladnog vremena kako bi se dovršila početna svrha rata i izvršila invazija na ostatak ukrajinskog teritorija. Nakon toga, sve bi oči bile uprte u Moldaviju na jugu, gdje je njezin sjeveroistočni teritorij Pridnjestrovlje već bio pod utjecajem proruske frakcije i gdje postoji mala ruska vojna prisutnost. Što je onda s baltičkim zemljama?
- NATO bi trebao biti raspušten. Stvarno? Govorimo o multinacionalnom obrambenom savezu u koji je velika većina europskih zemalja, a nedavno i one iz istočne Europe, ušla prvenstveno radi sigurnosti protiv jedne nacije, Rusije, koja ima dugu povijest ratobornosti prema svojim susjedima. Ove zahtjeve NATO nije tražio niti prisiljavao, već su slobodno poduzete, kao što je to bilo njihovo pravo prema Helsinškim sporazumima iz 1975.Jednostrano razoružanje u takvim razmjerima kao što se sugerira izložilo bi Europu prijetnji autoritarizma u mjeri kakva nije viđena od Drugog svjetskog rata. Retorika je više besmislena izjava koja bi se mogla svidjeti onima koji su izgubili nit povijesti i vjeruju da se njihova budućnost može vezati za ljude poput Putina. To su ultimativni tankisti.
„Jedan od osebujnih grijeha 20.stoljeća koji smo razvili do vrlo visoke razine jest grijeh lakovjernosti. Rečeno je da kada ljudi prestanu vjerovati u Boga, ne vjeruju ni u što. Istina je puno gora: vjeruju u sve.“ – Malcolm Muggeridge.
Ovaj osjećaj već je bio potvrđen sredinom 20.stoljeća kada je nacistički propagandni stroj započeo s radom i razvio se u današnju industriju društvenih medija. Ova industrija uglavnom nije uspjela obuzdati raširene dezinformacije svojim poricanjem očite istine i prilično namjernom porukom mržnje prema „drugome“.
Putin je iskoristio dezinformacije i inherentne društvene podjele na Zapadu kako bi skrenuo pozornost sa svojih stvarnih namjera u Ukrajini, posebno u SAD-u, gdje je dobio pohvale među medijskim istaknutima, američkim evangelicima i republikanskim političarima. Predstavnička demokracija je u pitanju jer je Putin ne vidi samo kao prijetnju vlastitim granicama već i globalno. Njeno demontiranje u SAD-u, uporištu demokracije, pokazalo bi svijetu da se ona, a ne autoritarizam, može degradirati i ugasiti.
Tankiji su prihvatili njegove teme, neki namjerno, drugi možda više vođeni svojim specifičnim predrasudama. Društveni mediji, pak, omogućili su kanaliziranje velikog broja brzih, repetitivnih i kontinuiranih informacija bez predanosti stvarnosti ili dosljednosti. Time se ubrzava tendencija pojedinaca da se kategoriziraju unutar određenih skupina, da grade dio svog identiteta članstvom unutar njih, čak i da traže opravdanje za njih izvan ograničenja razuma, kao što teorija društvenog identiteta . Zatim se nastavlja s nametanjem barijera protiv drugih skupina i onemogućavanjem adekvatnog diskursa u tom procesu. S tim dolazi ludilo koje ponekad obuzme društvo, a posebno određene institucije.

Dok je većina Zastupničkog doma SAD-a nedavno glasala za nastavak podrške Ukrajini (311:117), 69 republikanaca odlučilo je uskratiti financiranje. Više od polovice izabrano je na svoja mjesta u prethodna dva ciklusa, 2020. i 2022., što je dovoljno da pokaže korozivni utjecaj koji je prethodna republikanska administracija imala na američki ideal i načela na kojima on počiva. Većina je došla iz južnih država, a 29% ove skupine predstavlja okruge u samo dvije države, Teksasu (11) i Floridi (9). Njihovo obrazloženje za takvo glasanje odražava pogrešnu retoriku tankoćutnih pristalica. Teško im je pronaći temelj koji bi adekvatno podupirao njihove tvrdnje - ponašanje neprimjereno onima koji obnašaju takvu dužnost. Smirivanje Rusije, kako je nedavno objavila i, kako je ponovila povjesničarka Heather Cox Richardson, podsjeća nas na godišnjicu Münchenskog sporazuma od 30. rujna 1938. kada je britanski premijer Neville Chamberlain trampao mir s Adolfom Hitlerom dopuštajući njemačku aneksiju Sudeta. Potonja je bila dio suverene države Čehoslovačke, a taj potez samo je potaknuo Hitlerov plan da preuzme veći dio Europe manje od godinu dana kasnije, pokretanjem Drugog svjetskog rata. Mislimo li doista da postoji razlog vjerovati da Putin neće nastaviti sa svojim imperijalističkim idejama?
Populistički sentiment uvukao se u nacionalni način razmišljanja ovdje u SAD-u koji osporava svrhu pružanja pomoći Ukrajini u njezinoj obrani od nezakonite invazije u korist pružanja većeg financiranja za domaće probleme. Podsjećamo, SAD je na 12.mjestu u svijetu po pomoći Ukrajini kao postotak bruto domaćeg proizvoda (BDP) s 0,33% u razdoblju od 24. siječnja 2022. do 31. svibnja 2023. Pet zemalja koje su usporedno najviše doprinijele (0,63% – 1,26%) su one koje su najugroženije od Rusije u svojoj neposrednoj blizini – baltičke zemlje, Poljska i Slovačka. Argument, naravno, izbjegava činjenicu da je Rusija koštala i nastavit će koštati SAD puno više zbog prijetnje koju stvara globalno s namjerom da je potkopa. Nema kraja ovom iscrpljivanju sredstava, resursa, a ponekad i američkih života, osim ako SAD ne odluče to odmah zatražiti – da pozovu Rusiju na odgovornost i to učine na tlu i u vodama druge zemlje koja je odlučila voditi borbu za nju i to sama voljom svog naroda.
Autorska prava @Kost Elisevich, dr. med., dr. sc. 2023. Sva prava pridržana. Svaka ilegalna reprodukcija ovog sadržaja rezultirat će trenutnim pravnim postupkom.
Još jedan dobar primjer, Kost! S poštovanjem predlažem jednu malu reviziju: Dodatak izraza "intelektualno lijeni i neodgovorni" izrazu "neinformirani novinari".