„Biti slobodan ne znači biti oslobođen – znači biti neslomljiv.“
– Lina Kostenko, ukrajinska pjesnikinja
Rusija je dugo vremena bila uključena u kampanju dezinformacija, miješanja u vladu i izbore, te otvorene sabotaže u Evropi. To je učinila u pokušaju da oslabi odlučnost i potkopa odbrambenu koordinaciju NATO-a. Razočaravajući učinak ruske vojske tokom protekle godine i nesigurno stanje njene ekonomije vjerovatno će staviti veći naglasak na njenu potrebu da barem uspije sa svojim zlonamjernim naporima u Evropi u cjelini. To mora učiniti kako se ne bi izložila onome što doživljava kao još veće ranjivosti na svom zapadu. Mnogo toga je više percepcija nego stvarnost, ali Rusija ostaje uronjena u vlastitu propagandu da Zapad predstavlja vječnu prijetnju njenom postojanju. Stvarnost je, zapravo, da se sam režim, više od nacije kojom vlada, osjeća ugroženo i spreman je poduzeti sve potrebne mjere da bi se sačuvao, bez obzira na posljedice za svoj narod.

Orbanova Mađarska i Ficova Slovačka
I Mađarska i Slovačka su se istakle među nacijama Evropske unije (EU) kao podržavaoci Rusije i rata Vladimira Putina u Ukrajini uprkos njihovoj deklariranoj odanosti EU. S druge strane, Rusija se, zauzvrat, angažovala u pružanju podrške njihovim režimima, njegujući zavisnost na duži rok. Liderstvo unutar obje zemlje EU odabralo je put ka neliberalnoj demokratiji, pri čemu centralizacija vlasti olakšava Kremlju da se nosi sa istomišljenicima. Poznato je da obrazac upravljanja degenerira u onaj bez odgovornosti, što dovodi do korupcije i ocrnjivanja društva, što je sve evidentno u današnjoj Rusiji.
Indeks percepcije korupcije (CPI) Transparency Internationala za 2025-26. godinu rangirao je Mađarsku Viktora Orbana četvrtu godinu zaredom kao najkorumpiraniju naciju u Evropskoj uniji (EU). Globalno, trenutno se nalazi na 84. mjestu od 182 zemlje koje je rangirao CPI, i dalje bolje od Rusije koja je na 157. mjestu. Međutim, tokom Orbanovog 16-godišnjeg mandata premijera, od 2010. godine , kada je bila na 50. mjestu od 178 zemalja, status Mađarske na CPI-ju kao korumpiranog preduzeća se konstantno pogoršavao . Njen dosije nepotizma, napada na slobodu štampe i nevladine agencije, nedostatka pravosudnog nadzora i generalno lošeg stanja upravljanja je neumoljiv. Mađarska očigledno ide u smjeru Rusije dok prelazi iz trenutnog stanja Orbanove neliberalne demokratije u despotizam koji oponaša, prije svega, Rusiju.

Parlamentarni izbori zakazani su za 12. april i odredit će hoće li Orban i njegova proputinovska stranka Fidesz ostati na vlasti ili će njegov proevropski protivnik, Peter Magyar, i njegova stranka Tisza preuzeti kontrolu u zemlji u kojoj 57% odraslih sada nema povjerenja u izborni sistem. Većina od 42% Mađara odobrava vodstvo EU u odnosu na 29% onih koji podržavaju Rusiju. Orban je usmjerio svoju kampanju na demonizaciju Ukrajine neobičnim tvrdnjama da ona predstavlja sigurnosnu prijetnju Mađarskoj, čak je pravio predstavu o pojačavanju sigurnosti na njenim kritičnim energetskim infrastrukturnim lokacijama zbog zabrinutosti od neposrednog napada. Orban je otišao toliko daleko da je okrivio Ukrajinu za prekid snabdijevanja Mađarskom naftom nakon što je Rusija bombardovala ključni naftovod Družba krajem januara. Ukrajina je ponudila alternative za isporuku nafte putem vlastitog naftovoda Odesa-Brody ili pomorskim putem ali je Orbanov režim odbio. Inače, Ukrajina je prihvatila ponudu EU da pomogne u obnovi teško oštećenog naftovoda Družba, ali je Orbanov režim to ponovo odbacio kao "političku igru", tvrdeći bez opravdanja da Ukrajina nekako blokira transfer ruske nafte.
Kako bi izazvao paniku, Orban je nedavno tvrdio da postoji još jedna zavjera za uništavanje plinovoda koji transportuje ruski plin preko srpsko-mađarske granice, implicirajući da iza operacije stoji Ukrajina. Tvrdnja je opovrgnuta kao lažna shema s ciljem odgađanja predstojećih izbora. Također je spomenuta moguća rusko-srpska veza s operacijom podrške Orbanovom planu.
Kao što je to učinila i u drugim dijelovima Evrope i svijeta, Rusija se miješala u mađarske izbore podržavajući Orbana. Čak je predložila i razrađen plan za izvođenje atentata na Orbana kako bi se veća pažnja skrenula na njegovu tvrdnju da je Ukrajina neprijateljski nastrojena prema njemu, njegovoj porodici i sigurnosti države. Agencija povezana s Kremljom, vješta u vođenju operacija utjecaja, osmislila je plan da preplavi mađarske društvene mreže porukama koje bi Orbanovog opozicionog lidera prikazale kao marionetu EU. Ruska Služba za vanjsku obavještajnu službu otišla je dalje i objavila da ima informacije koje pokazuju da Evropska komisija radi s Ukrajinom na planu za promjenu režima u Mađarskoj.

Uprkos ovoj aktivnosti, ankete pokazuju da je mađarska stranka Tisza povećala razliku u odnosu na Orbanovu stranku Fidesz, sa vodstvom od 56% prema 37%. Druga nedavna anketa pokazala je da 65% birača mlađih od 30 godina planira glasati za 45-godišnjeg mađarskog kandidata, dok je samo 14% favoriziralo 62-godišnjeg Orbana. Mađar je kritikovao Orbanovu vezanost za Putina i Rusiju i naznačio da bi zauzeo pragmatičniji pristup koji naglašava mađarski suverenitet i odvojenost od unutrašnjih poslova Rusije. Na ovu temu, Mađar se pozvao na naslijeđe mađarske revolucije koja je dovela u pitanje represiju Sovjetske Rusije tokom mračnih godina Varšavskog pakta. Kritikovao je Orbana zbog izdaje tog sjećanja i podložnosti sada vrlo sličnom ruskom režimu koji nastoji da Mađarsku učini još jednom zavisnom državom poput Bjelorusije.
Ovo na svjetlo dana dovodi nedavne optužbe da Orbanov režim djeluje kao dugogodišnji agent ruskih obavještajnih službi, s navodima o dijeljenju sadržaja pregovora s Kremljom. Slična zabrinutost bila je dovoljna da Bukureštanska Grupa devet, koju čine zemlje NATO-a koje čine istočno krilo saveza, razmotri uklanjanje Mađarske iz svog okrilja kako se odbrambeni planovi uspostavljeni protiv bilo kakve ruske agresije ne bi ugrozili.
Slovačka je bila izložena sličnom ruskom miješanju u svoje izbore, uključujući i onaj koji je Roberta Fica vratio na vlast 2023. godine na čelo koalicijske vlade. Shodno tome, Fico je kritikovao sankcije EU protiv Rusije, poništio slovačku vojnu pomoć Ukrajini i protivio se predstojećoj pomoći EU. Također se složio s Putinom da Ukrajina ne bi trebala postati članica NATO-a. Baš kao i Mađarska, Slovačka pod Ficom postala je ovisnija o Rusiji za njenu energiju, što je otežalo diverzifikaciju od ovog izvora . Nuklearno gorivo iz Rusije osigurava 60% električne energije za zemlju, a 50% slovačkog prirodnog plina stiže naftovodom iz Rusije. Rafinerija Slovnaft dizajnirana je za preradu ruske sirove nafte, ali sada prolazi kroz promjene kako bi prerađivala i neruske alternative kako bi se izbjegli daljnji ekonomski problemi zbog međunarodnih sankcija.
Kremljeva invazija na Čehoslovačku, a posebno na glavni grad Slovačke, Bratislavu, 1968. godine, ostaje centralna tema u debatama o slovačkoj vanjskoj politici. Pitanje ruskog rata u Ukrajini polarizovalo je diskusiju o temi suvereniteta i pojmu ruskog utjecaja unutar same Slovačke. To je, zauzvrat, povećalo zabrinutost zbog Ficovog popuštanja Putinu, uz optužbe za izdaju slovačkih nacionalnih interesa i njenih odnosa s EU, što je uključivalo i izjave o izdaji od strane slovačke opozicije. U više navrata je dodatno opomenut zbog promovisanja ruske propagande.
Parlamentarni izbori u Slovačkoj održavaju se 2027. godine, jer je poraslo protivljenje javnosti Ficovom režimu zbog ekonomskih i vanjskopolitičkih pitanja, a nepovjerenje u njega poraslo je na 62% nakon samo godinu dana na vlasti. Slično kao i u slučaju Orbanove Mađarske, CPI za Slovačku se pogoršao za 14 mjesta na listi pod Ficovim režimom, stavljajući je na 61. mjesto među 180 zemalja za samo 2,5 godine. U kontekstu samo EU, slovački rezultat korupcije sada je samo dva mjesta iznad Mađarske, koja je na dnu ljestvice. S obzirom na ovu silaznu spiralu, javno raspoloženje može utjecati na izborne modele prema izvještajima iz marta 2026. godine, koji pokazuju da su opozicija, Progresivna Slovačka stranka i Ficova stranka Smer sada izjednačene.
Ažuriranje ruske ekonomije
Na prvi pogled, čini se da je Rusija imala koristi od globalne energetske krize uzrokovane iranskim zatvaranjem Hormuškog tjesnaca i rezultirajućim skokom cijena nafte i plina. Procijenjeno je da je Rusija primala 8,5 milijardi dolara prihoda mjesečno nakon što se cijena sirove nafte Ural udvostručila na 90 dolara po barelu ubrzo nakon toga, iako je cijena s vremenom dodatno porasla na trenutni nivo od 121 dolar po barelu. Evropske sankcije i ograničenja cijena postali su manje efikasni nakon prilagođavanja sankcija i privremenih izuzeća kako bi se poboljšala globalna ponuda. Evropski uvoz ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) je u procesu postepenog ukidanja od strane EU, iako bi se to moglo prevladati ako tržište više nije preopterećeno globalno trgovanom robom. Nedavno iransko bombardiranje katarskog LNG postrojenja, koje je snabdijevalo gotovo 17% globalnih kapaciteta, može biti faktor u računici, iako preko 80% toga obično ide na azijska tržišta.
U stabilnijem i mirnijem svijetu trgovinskih odnosa, Rusija bi bila spremna da maksimalno iskoristi situaciju jer su njeni resursi fosilnih goriva značajni. Sadrži približno 25% ukupnih globalnih rezervi prirodnog plina i drugi je najveći proizvođač prirodnog plina. Rezerve nafte procjenjuju se na oko 80 milijardi barela, što Rusiju svrstava među tri najveća proizvođača sirove nafte i čini 14% globalne ponude. Rezerve uglja su dovoljne za drugo mjesto u svijetu. Ove brojke objašnjavaju oslanjanje Rusije na izvoz fosilnih goriva kao primarni izvor bogatstva, doprinoseći 30% do 50% saveznom budžetu i čineći 15% do 20% njenog BDP-a.
Međutim, svijet je postao složeniji za Rusiju od njene invazije na Ukrajinu. Prije rata u Iranu, ruska ekonomija je pokazivala značajan pad, uglavnom kao rezultat međunarodnih sankcija protiv njenog izvoza fosilnih goriva, sve većeg zapljena njene flote tankera i ukrajinske kampanje uništavanja ruskih rafinerija, skladišta, naftovoda, luka i tankera. Potonje je započelo 2022. godine, ali se znatno povećalo 2025. godine, porastao je za 48% u odnosu na 2024. godinu i uzrokovao smanjenje kapaciteta rafiniranja. Oko 60% ukrajinskih napada izvedeno je domaćim dronovima Fire Point FP-1 s dometom od skoro 1.000 milja. Ukrajinske nove krstareće rakete s navodnim dometom većim od 1.000 milja i bojevom glavom od 2.500 funti ušle su u područje operacija sredinom augusta 2025. godine.
Zapljena ruskih tankera od strane zemalja EU, koristeći falsifikovanu dokumentaciju kako bi izbjegle ograničenja cijena nafte, se intenzivirala. Nedavne akcije u martu i aprilu poduzele su Belgija i Švedska . Velika Britanija, Francuska i Njemačka poduzele su pojačane operacije nadzora nakon što je Zapad uveo više od 900 sankcija u 2025. godini . Počevši od 2026. godine, samo SAD su zaplijenile najmanje sedam plovila, uglavnom na Karibima i u sjevernom Atlantiku.
Osim što je zaplijenila brodove, Ukrajina ih je fizički napadala u Crnom i Sredozemnom moru, kao i u Atlantiku. Oko 200 ukrajinskih oficira i specijalista sada je stacionirano u Libiji , zauzimajući bazu koju im je zemlja dala za praćenje prometa na Sredozemnom moru i navodno za lansiranje zračnih i pomorskih dronova protiv bilo kojeg od ruskih tankera iz sjene.
Rat u Iranu uzrokovao je eskalaciju napada Ukrajine na ruski izvoz fosilnih goriva, s dodatnim naglaskom na njene lučke objekte. Ogromni petrohemijski kompleks je glavno postrojenje za frakcionisanje plinskog kondenzata i pretovarno čvorište smješteno pored luke Ust Luga u Finskom zaljevu, oko 70 milja zapadno od Sankt Peterburga. Plinski kondenzat se tamo prerađuje u mlazno gorivo i naftu, između ostalih proizvoda. Luka obično dnevno prerađuje oko 700.000 barela nafte za izvoz. Kompleks su pogodili ukrajinski dronovi 25., 27. i 29. marta, uništivši jedinice za preradu, uključujući kritični toranj za frakcionisanje plinskog kondenzata, rezervoare za skladištenje i opremu za utovar, što je uzrokovalo obustavu rada.

Još jedan veliki naftni terminal i lučki objekat u Finskom zaljevu nalazi se u Primorsku, koji se nalazi 67 milja sjeverozapadno od Sankt Peterburga. Napadnut je na sličan način 23., 25. i 27. marta. Luka dnevno pretovari oko milion barela sirove nafte i 300.000 barela dizela. Prema satelitskim snimcima, nekoliko rezervoara za gorivo je zapaljeno, što je rezultiralo obustavom operacija utovara nafte . Prekid rada u obje luke doveo je do toga da je oko 40 ruskih tankera iz sjene ostalo nasukano u Finskom zaljevu i smanjio izvoz nafte za najmanje 40% ili oko 2 miliona barela dnevno. Ovo je neutraliziralo dobitke koje je Rusija ostvarila djelimičnim ukidanjem sankcija SAD-a.
Cijena zlata pala je za više od 15% kako se rat u Iranu intenzivirao, proces koji bi se mogao nastaviti pogoršavati kako cijena nafte raste. Huti militanti u Jemenu vratili su se napadima na Izrael i mogli bi ponovo ugroziti prolaz tankera duž uskog prolaza 29 kilometara širokog tjesnaca Bab-el-Mandeb između Crvenog mora i Adenskog zaljeva. Ovo se dešava nakon što je Saudijska Arabija nedavno završila izgradnju naftovoda Istok-Zapad do luke Yanbu na Crvenom moru kako bi izbjegla buduće probleme u Hormuškom tjesnacu. Eskalacija rata, obilježena iranskim napadima na energetsku infrastrukturu u zaljevskim državama, produžit će globalnu krizu i time ohrabriti Ukrajinu da nastavi demontirati rusku infrastrukturu za proizvodnju fosilnih goriva i njenu izvoznu industriju. Ove okolnosti mogu nastaviti smanjivati cijene zlata na neodređeno vrijeme i ozbiljno iscrpiti ruski Nacionalni fond bogatstva (NWF), prisiljavajući ga da proda više svojih zlatnih rezervi kako bi pokrila svoj sve veći budžetski deficit kada su mu likvidna sredstva već pala na oko 50 milijardi dolara.
Prihodi od nafte i plina u 2025. godini pali su na oko 108 milijardi dolara, što je najniži nivo od 2020. godine, što predstavlja manjak od 32 milijarde dolara u odnosu na projekciju Ministarstva financija. Duboki napadi Ukrajine na Rusiju, usmjereni na rafinerije nafte samo u protekle četiri sedmice, nastavljaju iscrpljivati proizvodne kapacitete čak i prije nego što stignu do luka. Napadi na udaljene objekte poput Novo-Ufimsky (1450 kilometara), Novokuybyshevsk (900 kilometara), Kirishi (800 kilometara), NORSI (800 kilometara) i Afipsky (400 kilometara), između ostalih, potvrdili su kontinuiranu ranjivost Rusije u osiguravanju ove imovine.

posljedica ukrajinske zračne kampanje na naftnu industrijuspriječila Rusiju da iskoristi ono što se smatralo značajnom blagodatima za njenu ekonomiju usred trenutne naftne krize. Ruski prihodi od poreza u martu 2026. godine pokazali su pad od 48% u odnosu na prethodnu godinu, pri čemu su ukupni prihodi od nafte i plina pali za skoro 43%. Potrebno sezonsko održavanje rafinerija također je doprinijelo kontinuiranom problemu proizvodnje.
Ruski budžetski deficit za januar i februar 2026. godine već je dostigao 90% onoga što je projektovano za cijelu godinu. U januaru je Kremlj povećao porez na dodanu vrijednost (PDV) za 2% na 22%, prisiljavajući mala i srednja preduzeća da više doprinose njegovom budžetu. Putin se zakleo da će se boriti za osvajanje više teritorije u istočnoj Ukrajini i sada je od svojih oligarha zatražio da doniraju odgovarajuće iznose NWF-u kao dodatni znak kontinuirane zabrinutosti zbog deficita.
Ažuriranje o ruskim ratnim naporima
Ruska proljetna ofanziva do sada nije pokazala mnogo rezultata. Krajem 2025. godine izgubila je pristup Starlink terminalima, dok je sam Kremlj odlučio prekinuti pristup popularnoj platformi društvenih medija, Telegramu. To je stvorilo široko rasprostranjene probleme u komunikaciji, usporavajući ruski napredak u Ukrajini. Krajem 2025. godine Ukrajina je povratila preko 70 kvadratnih milja teritorije u smjeru Kupjanska u Harkovskoj oblasti. Početkom 2026. godine oslobodila je preko 150 kvadratnih milja teritorije u južnoj Donjeckoj i Zaporiškoj oblasti. To je prisililo Ruse da izdvoje sredstva za nenamjerne operacije, posebno na jugu, gdje ukrajinski napredak može ugroziti rusku kontrolu nad kopnenim mostom prema Krimu.
Stanje očaja za Kremlj je takvo da sada pribjegava zahtjevu da se ukrajinske snage jednostavno povuku iz Donjecke oblasti ili da se suoče s nekim oblikom vojne prijetnje s kojom se nisu susreli u prethodne četiri godine. Prijetnja dolazi u vrijeme kada ruski nacionalisti i blogeri žale zbog neuspjeha svoje vojske na bojnom polju, a neki pozivaju na okončanje rata. Osim gubitka teritorije u Ukrajini tokom marta, ruska vojska i dalje trpi velike gubitke od preko 89.000 žrtava tokom prvog kvartala 2026. godine. Ovo slijedi nakon procijenjenih 415.000 žrtava tokom cijele 2025. godine, u prosjeku 35.000 mjesečno. Broj žrtava u martu 2026. godine od preko 35.000, koji se uglavnom može pripisati napadima dronovima i artiljeriji, ponovo svjedoči o neumoljivom iscrpljivanju ruskih trupa.
Ovo su neodrživi gubici za koje regrutacija uobičajenim dobrovoljnim sredstvima nije dovoljna. Direktna vojna mobilizacija u Rusiji nema podršku naroda, što je primijećeno nakon djelimične mobilizacije Kremlja u septembru 2022. godine. Taj potez doveo je do masovnog egzodusa mladih Rusa i hiljada hapšenja nakon široko rasprostranjenih protesta. Kremlj se zatim okrenuo uglavnom ciljanju etničkih manjina u udaljenijim dijelovima Ruske Federacije (RF), mameći regrute visokim platama i beneficijama za porodice. Čini se da je ovo završilo nakon smrti nesrazmjernog broja članova iz ovih etničkih zajednica, ostavljajući Kremlj da uvede novu shemu prisilne tajne mobilizacije zahtijevajući od srednjih i velikih preduzeća u RF da učestvuju. Sada se od njih traži da odaberu određeni broj zaposlenih, srazmjerno veličini preduzeća, da potpišu ugovore o vojnoj službi. Na taj način se krivica za njen sve nepopularniji rat preusmjerava na preduzeća, a ne na vladu.
Regrutovanje stranih državljana u rusku vojsku traje od vremena ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, a i ovaj pristup je sada postao problematičan. Ovi regruti često dolaze iz siromašnih zajednica u Africi, Bliskom istoku, Centralnoj i Južnoj Aziji i Latinskoj Americi. Obično se vrše pod lažnim izgovorima uz obećanje zaposlenja na civilnim poslovima i ubrzanog dobijanja državljanstva. Proces se brzo pretvorio u prisilne metode prisiljavanja ovih novopridošlih pojedinaca na vojnu službu. Više od 24.000 stranih državljana je očigledno dovedeno u rusku vojsku iz 44 zemlje na razne načine i često su postavljeni na napredne položaje na prvim linijama fronta. Od 11.157 regrutovanih samo iz Centralne Azije, više od 1.400 (13%) je ubijeno, a od 751 Šrilančanina, 275 (37%), koji nisu upoznati sa ponekad oštrim zimama Ukrajine, je stradalo.
Međunarodna zajednica je reagovala na ove neetične postupke, jer je skandal probudio zemlje u Africi, Azijii Latinskoj Americi i osvijestio ih da ruski rat više nije udaljena geopolitička briga. Strano tržište za Rusiju će se stoga smanjiti, jer zemlje pokreću pravne radnje kojima ograničavaju ili krivično gone one rezidentne agencije unutar svojih nadležnosti koje se bave ovim nečasnim poslom. Cijeli poduhvat je samo dao dodatni razlog da većina zemalja ne vjeruje Rusiji. Međutim, ono što je još zabrinjavajuće za Kremlj bit će sve manji broj opcija koje ima za regrutaciju osoblja, jer su gubici na bojnom polju postali previše dobro prepoznati od strane ruske javnosti.
Ruski gubici u kopnenom i vazdušnom naoružanju od 24. februara 2022. do 30. marta 2026. godine sada uključuju 11.824 tenka, 24.317 oklopnih borbenih vozila, 39.049 artiljerijskih sistema, 1.337 sistema protivvazdušne odbrane, 435 aviona sa fiksnim krilima i 350 helikoptera. Napadi na strateške ruske objekte na Krimu koji se koriste za lansiranje vazdušne municije na Ukrajinu nastavili su se nedavnim napadom na aerodrom Kirovske u kojem je uništen transportni i patrolni avion AN-72P, mobilna radarska stanica P-37 Mech i četiri visokovrijedne bespilotne letjelice Orion za jurišno-izviđačko djelovanje. Dva dana ranije, srušio se transportni avion AN-26, usmrtivši 29 pripadnika vojske, uključujući general-pukovnika Oleksandra Otroščenka, čime je ukupan broj poginulih ruskih generala od početka invazije velikih razmjera porastao na najmanje 20.
Početkom aprila iznad Krima izgubljeni su i borbeni avion Su-30SM i borbeni bombarder Su-34 . Prethodni Su-34 oboren je iznad Crnog mora krajem januara. U istom periodu uništeni su raketni sistem zemlja-vazduh (SAM) Tor-M2 i SAM sistem Buk-M3 u Donjeckoj i Luganskoj oblasti. Sistemi protivvazdušne odbrane bili su glavni fokus udara Ukrajine tokom cijelog rata, što je doprinijelo kasnijim kopnenim i vazdušnim napadima i u istočnoj Ukrajini i na Krimu. Obim uništenja ruskih sistema protivvazdušne odbrane eskalirao je sa 492 udara tokom osam mjeseci, od juna 2025. do februara 2026. godine, pored stotina napada na prateće elemente kao što su instalacije za elektronsko ratovanje, komandni sistemi i raketne jedinice. Strategija otkriva dublje locirane lokacije važne ne samo za rusku vojsku da vodi svoj rat, kao što su mostovi, željeznička čvorišta i fabrike municije, već i one ključne za njenu finansijsku podršku ratu, posebno njenu industriju fosilnih goriva.

Epilog
Prave demokratije uključuju rasprave izabranih predstavnika naroda koji su posvećeni pravednoj i uravnoteženoj vladavini. Neslaganja mogu dovesti do neugodnih kompromisa i nesavršenosti kako bi prevladala razumna rješenja za većinu. Uključivanje u strane ratove ponekad dolazi iz ideoloških razloga kada se počine očigledne nepravde koje se ne mogu tolerisati. Rasprave između predstavnika naroda i izvršnog rukovodstva nacije moraju biti zadovoljene prije nego što se takve akcije poduzmu. Kada se demokratije disciplinuju da prihvate takva pravila ponašanja vođena ustavnim kontrolama i ravnotežama, nacije prosperiraju i nastavljaju rasti.
Suprotno je za autoritarne režime gdje se centralizovana izvršna vlast održava do te mjere da prava i slobodu njihovih ljudi zamjenjuju zablude o sigurnosti. Oni često opstaju decenijama sa sve represivnijim politikama kako bi potisnuli želju za individualnim samoizražavanjem. Traže malo ili nimalo savjeta, već traže lojalnost iznad bilo koje druge osobine. Ponekad traže sukob s drugim nacijama ne da bi ispravili nepravde, već da bi iskoristili priliku i uvijek bez potrebne vizije da razumiju posljedice svojih postupaka. Nanose uništenje i patnju svom narodu i narodu drugih nacija. Na kraju ne uspiju i osramote svoje nacije zbog onoga što se dogodilo. Ovo je priča koja se ponavlja u Rusiji.
Autorska prava @Kost Elisevich, MD, PhD 2026. Sva prava zadržana. Svaka ilegalna reprodukcija ovog sadržaja rezultirat će trenutnim pravnim postupkom.