Definicija "Tankija": pojedinac na krajnjoj lijevoj ili krajnjoj desnoj strani političkog spektra koji se slaže s korumpiranim stranim autoritarnim režimima kako bi promovirao njihovu vanjskopolitičku agendu, smatrajući ih superiornijima od agende vlastite nacije. (Ruski prijevod: "korisni idiot")
„Teško je razmišljati o stvarima; stoga, neka krdo izrekne sud.“ – Carl G. Jung.
S tim sarkazmom, nastavlja se i globalna kampanja ruskih dezinformacija u svojim različitim oblicima koju šire dobro finansirani medijski trolovi, loše informirani novinari, politički hakeri i akademici čija pristrasnost prelazi granice nauke: Tu su i tankisti. Retorika je uobičajena i ponavljajuća, dajući osjećaj da, uprkos svojoj apsurdnosti, što se češće govori, veća je vjerovatnoća da će se shvatiti kao „istina“. Da budemo jasni, Sjedinjene Američke Države (SAD) i Sjevernoatlantski savez (NATO) nisu izazvali rat u Ukrajini, kako neki naučnici očajnički tvrde, a drugi žele da preispitaju. Sažetak relevantnih argumenata može se naći u ovoj seriji eseja pod naslovom „Putinovi planovi o imperiji naspram Putinovog straha od NATO-ovog zadiranja“ (1. jula 2023.). Slično tome, ideja da je Ukrajina bila nacističko uporište koje je na neki način prijetilo suverenitetu i kulturnoj čistoći Rusije odražava se na Putinovo monumentalno iskrivljavanje historije i sklonost dezinformacijama kao sredstvu manipulisanja zapadnim osjećajima. Neki uvid u ovo može se pronaći u eseju pod naslovom „Ruske dezinformacije i nezgodnost istine – 1941. i 2022.“ (10. maj 2023.).
Posljednjih 21 mjesec rata u Ukrajini donio nam je brojne slike nepobitnih zločina koje su počinile ruske trupe, a koji opravdavaju krivično gonjenje pojedinačnih boraca, njihovih oficira i rukovodstva Kremlja, među kojima je i Vladimir Putin. Istina nas dira svojom neposrednošću i predviđanjem onoga što tek dolazi s obzirom na ono što je viđeno. Stoga, pokušaje izvinjenja za Putinov kriminal ili opravdanja razloga za zadržavanje ukrajinske teritorije koju je Rusija zauzela treba shvatiti kao dezinformirane i neodgovorne. Spletke onih koji odlučuju izbjeći stvarnost ruske otvorene agresije i stvoriti iluziju da su drugi odgovorni za izvršenje ovog terora u Ukrajini predstavljaju uvredu ljudskom intelektu. Ovi subjekti ne nude rješenje za sukob, već samo poruku Zapadu, a posebno NATO-u, da prestanu i odustanu, znajući da Putin nema želju da učini isto sve dok njegova misija obnavljanja carstva ostane nedovršena.

Značajni primjeri ovakve aktivnosti su pokreti na Zapadu pod nazivima „Bijes protiv ratne mašinerije“, „Mreža za mir i pravdu“ i „Mir sada! Zaustavite rat, zaustavite NATO“. Ovi subjekti i demonstracije regrutovali su bivše i sadašnje pristalice Zelene stranke i konzervativnih libertarijanskih političkih aspiranata iz SAD-a i Kanade, kao i druge iskusne političare, širitelje ruske propagande na društvenim mrežama, ljevičarske novinare i društvene aktiviste koji se osjećaju obaveznim da daju svoja mišljenja o pitanjima o kojima, u najboljem slučaju, imaju površno razumijevanje. Njihove izjave svode se na sljedeće:
- Nuklearni rat je pred nama. Iz ovakvog shvatanja proizilazi da svaka nacija sa nuklearnim oružjem može, po svojoj volji, napasti suverenu naciju, osjećajući se sigurno da to može učiniti bez potrebe da odgovara za prekršaj. Shodno tome, ovo je sada svijet u kojem vjerovatno moramo živjeti. Prijetnja nuklearnog rata postoji ovdje i drugdje i svaka nacija sa takvim kapacitetom mora sama odgovoriti da li želi riskirati samospaljivanje ukoliko bi pokrenula takav prvi udar. Hvalisavost osoba poput bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva, čečenskog lidera Ramzana Kadirova i počasnog predsjednika ruskog Vijeća za vanjsku i domaću politiku Sergeja Karaganova, čini se da brzo ublaže oni Rusi koji imaju malo više razuma.
- Domaći problemi zahtijevaju finansiranje. Sviđalo se to nekome ili ne, vanjska politika mora koegzistirati s domaćim problemima u državnim poslovima svih nacija, a posebno onih glavnog globalnog igrača poput SAD-a. Kada odmetnuta nacija odluči destabilizirati regiju svijeta radi teritorijalnog dobitka, ometajući distribuciju hrane širom svijeta, stvarajući dalekosežne ekonomske sukobe i potkopavajući demokratske principe, zar ne postoji razlog za djelovanje, čak i kada je jedino neposredno rješenje vojska? Ono što se smatra lokalnim i naizgled izoliranim slučajem u istočnoj Evropi zapravo je dio duge historije ruskog miješanja i otvorenih upada koji su ugrozili globalnu dobrobit, posebno na štetu Zapada i SAD-a. Namjera je nanijeti štetu SAD-u, njihovoj ekonomiji i njihovom geopolitičkom položaju.
Rusija trenutno provodi paravojne akcije sa svojom plaćeničkom grupom Wagner u nekoliko afričkih zemalja, koristeći njihove prirodne resurse dok istovremeno potkopava njihove nacionalne interese. Nastavlja podržavati Assadov režim u Siriji kako bi stekao politički utjecaj i uspostavio vojne baze na Bliskom istoku, a istovremeno profitirao i od lokalnih prirodnih resursa. Wagnerovi plaćenici poduzimaju slične strateške akcije u Latinskoj Americi i Karibima, s prisustvom u Venezueli, Nikaragvi i Kubi, bastionima antiameričkog raspoloženja. Stoga se može postaviti pitanje gdje SAD potiskuju ako ne Ukrajinu, zaustavljajući Rusiju na vlastitom pragu, pomažući evropskim narodima da se odupru ruskoj ratobornosti i konačno i s pravom pozivajući nju, kao i samog Putina, na odgovornost.

SAD su pokazale da, pod odgovornim vodstvom, istovremeno i efikasno vode i značajne vanjske i domaće poslove. U trenutnim okolnostima s Ukrajinom, ne angažuju vlastite snage u sukobu. U tom procesu, stekle su neprocjenjive informacije o ruskoj vojnoj spremnosti i efikasnosti mjera odvraćanja dok nastoje privesti brutalnog agresora pravdi.
- Pregovarajte o miru. Pokušaj pregovaranja s ubicom u procesu ubistva i dalje predstavlja problem. Putin ima dokazanu historiju brutalnosti, uz nepoštivanje vlastitog naroda. Nema namjeru surađivati ni u kakvim pregovorima dok ne postigne svoj cilj; u suprotnom bi ga prisilio da prizna nekoliko počinjenih zločina i ugrozio bi njegov režim. Štaviše, on prati napore krajnje desničarskih republikanaca Trumpovih strana u SAD-u koji se zalažu za potpuni prekid pomoći Ukrajini. Osim ako se pod "pregovorima" ne podrazumijeva predaja svih teritorija pod ruskom okupacijom od strane Ukrajine, neće biti rješenja. Takav rezultat bi ozbiljno ugrozio ukrajinsku ekonomiju i ugrozio njen opstanak. Štaviše, sukob bi se nastavio nakon pogodnog vremena kako bi se ispunila početna svrha rata i izvršila invazija na ostatak ukrajinske teritorije. Nakon toga, sve oči bi bile uprte u Moldaviju na jugu, gdje je njena sjeveroistočna teritorija Pridnjestrovlje već bila pod utjecajem proruske frakcije i gdje postoji malo rusko vojno prisustvo. Šta je onda s baltičkim nacijama?
- NATO bi trebao biti raspušten. Stvarno? Govorimo o multinacionalnom odbrambenom savezu u koji je velika većina evropskih nacija, a nedavno i one iz istočne Evrope, ušla prvenstveno radi sigurnosti od jedne nacije, Rusije, koja ima dugu istoriju ratobornosti prema svojim susjedima. Ove zahtjeve NATO nije tražio niti prisiljavao, već su slobodno preduzeti, kao što je to bilo njihovo pravo prema Helsinškom sporazumu iz 1975. godine. Jednostrano razoružanje u takvim razmjerama, kao što se sugeriše, izložilo bi Evropu prijetnji autoritarizma u stepenu kakav nije viđen od Drugog svjetskog rata. Retorika je više besmislena izjava koja bi se mogla svidjeti onima koji su izgubili nit historije i vjeruju da se njihova budućnost može vezati za ljude poput Putina. Ovo su ultimativni tankisti.
„Jedan od specifičnih grijeha 20.stoljeća koji smo razvili do vrlo visokog nivoa je grijeh lakovjernosti. Rečeno je da kada ljudi prestanu vjerovati u Boga, ne vjeruju ni u što. Istina je mnogo gora: vjeruju u bilo šta.“ – Malcolm Muggeridge.
Ovaj osjećaj je već bio potvrđen sredinom 20.stoljeća kada je nacistička propagandna mašinerija započela s radom i evoluirala u današnju industriju društvenih medija. Ova industrija uglavnom nije uspjela obuzdati raširene dezinformacije svojim poricanjem očigledne istine i prilično namjernom porukom mržnje prema „drugome“.
Putin je iskoristio dezinformacije i inherentne društvene podjele na Zapadu kako bi skrenuo pažnju sa svojih stvarnih namjera u Ukrajini, posebno u SAD-u, gdje je dobio pohvale među medijskim istaknutim ličnostima, američkim evangelicima i republikanskim političarima. Predstavnička demokratija je u pitanju jer je Putin ne vidi samo kao prijetnju na vlastitim granicama već i globalno. Njeno demontiranje u SAD-u, uporištu demokratije, pokazalo bi svijetu da se ona, a ne autoritarizam, može degradirati i ugasiti.
Tankiji su prihvatili njegove teme, neki namjerno, drugi možda više vođeni svojim specifičnim predrasudama. Društveni mediji su, zauzvrat, omogućili kanaliziranje velikog obima brzog, repetitivnog i kontinuiranog izlaza bez posvećenosti stvarnosti ili dosljednosti. Time se ubrzava tendencija pojedinaca da se kategoriziraju unutar određenih grupa, da grade dio svog identiteta članstvom u njima, čak i da traže opravdanje za njih izvan ograničenja razuma, kao što teorija društvenog identiteta . Zatim se nastavlja s nametanjem barijera protiv drugih grupa i onemogućavanjem adekvatnog diskursa u tom procesu. S tim dolazi ludilo koje ponekad obuzme društvo, a posebno određene institucije.

Dok je većina u Predstavničkom domu SAD-a nedavno glasala za nastavak podrške Ukrajini (311:117), 69 republikanaca je odlučilo uskratiti finansiranje. Više od polovine je izabrano na svoja mjesta u prethodna dva ciklusa, 2020. i 2022. godine, što je dovoljno da pokaže korozivni utjecaj koji je prethodna republikanska administracija imala na američki ideal i principe na kojima on počiva. Većina je dolazila iz južnih država, a 29% ove grupe predstavlja okruge u samo dvije države, Teksasu (11) i Floridi (9). Njihovo obrazloženje za takvo glasanje odražava pogrešnu retoriku "tankista". Teško im je pronaći osnovu koja adekvatno podržava njihove tvrdnje - ponašanje nedolično onima koji obavljaju takvu funkciju. Pomirivanje Rusije, kako je nedavno objavila i, kako je ponovila historičarka Heather Cox Richardson, podsjeća nas na godišnjicu Minhenskog sporazuma od 30. septembra 1938. godine kada je britanski premijer Neville Chamberlain trampio mir s Adolfom Hitlerom dozvolivši Njemačkoj aneksiju Sudeta. Potonja je bila dio suverene države Čehoslovačke, a taj potez je samo podstakao Hitlerov plan da preuzme veći dio Evrope manje od godinu dana kasnije, početkom Drugog svjetskog rata. Da li zaista mislimo da postoji razlog vjerovati da Putin neće nastaviti sa svojim imperijalističkim idejama?
Populistički sentiment se uvukao u nacionalni način razmišljanja ovdje u SAD-u, osporavajući svrhu pružanja pomoći Ukrajini u njenoj odbrani od nezakonite invazije u korist obezbjeđivanja većeg finansiranja za domaće probleme. Podsjećamo, SAD su na 12.mjestu u svijetu po pomoći Ukrajini kao postotak bruto domaćeg proizvoda (BDP) sa 0,33% u periodu od 24. januara 2022. do 31. maja 2023. Pet zemalja koje su uporedno najviše doprinijele (0,63% - 1,26%) su one koje su najugroženije od Rusije u njihovoj neposrednoj blizini - baltičke zemlje, Poljska i Slovačka. Argument, naravno, izbjegava činjenicu da je Rusija koštala i da će nastaviti koštati SAD mnogo više zbog prijetnje koju stvara globalno s namjerom da je potkopa. Nema kraja ovom iscrpljivanju sredstava, resursa, a ponekad i američkih života, osim ako SAD ne odluče da to odmah pozovu – da pozovu Rusiju na odgovornost i to učine na tlu i u vodama druge zemlje koja je odlučila da se bori za nju i da to učini sama, voljom svog naroda.
Autorska prava @Kost Elisevich, MD, PhD 2023. Sva prava zadržana. Svaka ilegalna reprodukcija ovog sadržaja rezultirat će trenutnim pravnim postupkom.
Još jedan dobar primjer, Kost! S poštovanjem predlažem jednu malu reviziju: Dodatak izraza "intelektualno lijeni i neodgovorni" izrazu "neinformirani novinari".