Putinova Rusija – represija, brutalizam, terorizam i sve to

Stara Rusija napreduje ovdje i sada. Nekoliko nepoželjnih obilježja prošlih stoljeća autoritarne vladavine prevladava kao standardna praksa u današnjoj Rusiji. Represija carske autokracije s njezinom ranom institucionaliziranom tajnom policijom postala je sveprisutnija u sovjetskom društvu 20. stoljeća. Potonji je ustupio mjesto staljinističkom teroru čiji se neki od najgorih elemenata odražavaju u Rusiji Vladimira Putina 21. stoljeća. A sada je ruski šovinizam pronašao novi izraz u režimu sastavljenom od sebičnih, servilnih dužnosnika čija odanost njihovom rezidentnom despotu ostaje glavni prioritet.

Putin je učvrstio svoju moć oživljavanjem poznatog ruskog ideala vodstva "jakog čovjeka" svojim brutalnim napadom na Čečensku Republiku 1999. godine nakon što je sam izazvao nacionalnu krizu. Postsovjetski preporod tradicionalnog ruskog osjećaja duhovnosti prožet je pretjerano izraženim osjećajem povijesnog patriotizma koji je podsjećao na prošlu carsku slavu i rodio zlonamjerni nacionalizam. Ovaj bi bio zreo za sukob potaknut duboko ukorijenjenom mržnjom prema Zapadu.

Kontinuirana centralizacija Putinove vlasti jamčila je njegovu vlastitu sigurnost i dugovječnost kao diktatora, zajedno s njegovom vizijom ruske hegemonije koja će sada postati doktrina. Podsjeća nas na orvelovski pojam nacionalizma kao gladi za moći ublažene samoobmanom, gdje svaki oblik racionalizacije vlastitih postupaka postaje opravdan u podržavanju doktrinarne naracije. Uvjerenja slabo ograničenog autoritarnog režima ostaju gluha na protuargumente, bilo da se temelje na pravnom presedanu ili moralnoj osnovi. Sve što je važno je napredak doktrine.

Putinov program u Ukrajini i drugdje duž zapadne granice Rusije s Europom je nepromjenjiv, a glupe ideje o traženju kompromisa, prema Putinovom načinu razmišljanja, samo stvaraju priliku za nastavak šarade u kojoj se povremeno smiruje zapadnjačka tjeskoba. Trenutni stav SAD-a u tom pogledu daleko je od svog izvornog cilja traženja prekida vatre. Pretjerano samouvjereno uvjerenje da bi se mogao utjecati na Kremlj, agresora u ovom ratu, prvo prihvaćanjem njegovih zahtjeva prije bilo kakvih ozbiljnih pregovora bilo je loše osmišljeno. Jedini učinkoviti pregovori koji se mogu odvijati s ruskim diktatorom koji je akumulirao naslijeđe ratnih zločina su oni u kojima se on nedvosmisleno prisiljava da shvati što će se dogoditi ako ne uspije. Neuspjeh u neprenošenju takve poruke prvenstveno pada na Trumpovu administraciju i njezino trenutno besmisleno i neučinkovito sudjelovanje u ovoj aferi.

To stoga obvezuje Europu da djeluje odlučno i izbjegne Churchillovo sudbonosno upozorenje o „potvrđenoj nepoučivosti čovječanstva“. U suprotnom, ponovno će se morati suočavati sa zlonamjernom Rusijom generacijama koje dolaze i neće imati drugog mjesta osim u sebi.

Autorska prava @Kost Elisevich, dr. med., dr. sc. 2025. Sva prava pridržana. Svaka ilegalna reprodukcija ovog sadržaja rezultirat će trenutnim pravnim postupkom.