Ako postoji istina koju treba naučiti iz historije globalnih sukoba, to mora biti da smirenje rijetko donosi trajni mir kada se vidi da prvenstveno rezultira ustupcima agresoru. Revanšističke pritužbe nastaju i tinjaju generacijama, a rane se ne opraštaju. Još gore, agresor ostaje nezadovoljan kada prvobitni cilj nije postignut. Ovo je bila lekcija posljednjeg svjetskog rata i ona koju većina, čini se, namjerava zaboraviti, posebno oni koji su glupo uvjereni da će nekako biti izolovani od zla ili oni koji jednostavno žele nastaviti sa poslom zarađivanja novca pod kontrolisanijim okolnostima. Neuspjeh u suočavanju sa surovom stvarnošću okončanja rata zaustavljanjem otvorene agresije u njegovom nastajanju poziva na budućnost recidivizma koji će počiniti isti agresor ili jednostavno drugi iste vrste. Rusija mora biti prisiljena da se povuče iz Ukrajine i napusti smiješnu ideju da bude nagrađena za invaziju na suverenu zemlju, posebno zadržavanjem trenutno djelimično okupiranih teritorija, uključujući Krim. Štaviše, treba shvatiti da bi svaka druga ideja o tome da se isto učini negdje drugdje u Evropi samo garantovala propast Rusije.
Ruska dilema
Vladimir Putin se doveo u sve nesigurniju situaciju svojim ratom protiv Ukrajine do te mjere da mora razmotriti njegovo produženje napadom na bilo koju od brojnih istočnih evropskih zemalja u narednim godinama. Ruska ratna ekonomija, koja se sada čini nepovratnom, u kojoj 40% ukupnih saveznih rashoda ide na vojne potrebe, ostavila je njene domaće probleme uglavnom bez nadzora. Primjetno je da je Rusija u mnogo slabijem stanju da se bavi sve većim problemima na domaćem frontu nego što je bila prije rata, a s vremenom postaje još i sve sposobnija. Jednostavno neće imati novca.

Brojne nepredviđene posljedice Putinovog rata sada komplikuju rusko društvo. Rusija je bila u demografskom padu i prije rata, ali od 2022. godine, stotine hiljada Rusa su ubijene, teško povrijeđene ili su pobjegle iz zemlje. Od 2023. godine, stopa nataliteta je također pala za oko 20% u odnosu na 2015. godinu, što je znatno ispod nivoa zamjene stanovništva. Mnogo toga se pripisuje psihološkom efektu na rusko društvo izazvanom vladinom represijom, ratnim stanjem i rezultirajućom ekonomijom. Putin je stvorio društvo u kojem Ruskinje ne mogu i neće razmatrati odgajanje djece. Pored pošasti nasilja u porodici svojstvene ruskom društvu, prekogranično nasilje koje pogađa ruske civile i vojno osoblje počelo je eskalirati 2023. godine i poklopilo se s unutrašnjim protivljenjem što je rezultiralo napadima na civilnu i vojnu infrastrukturu.
Do danas se procjenjuje da 15.000 osuđenika puštenih iz ruskih zatvora luta ulicama gradova i sela nakon što su ispunili propisani vojni raspored u Ukrajini. Od procijenjenih više od 700.000 ruskih žrtava, čak 300.000 trajno invalidnih vojnika i dalje treba dugoročnu podršku unutar loše upravljanog nacionalnog zdravstvenog i socijalnog sistema. Finansijska kompenzacija za sve veći broj porodica poginulih ili ranjenih nastavlja da raste, čineći već 6% ruskog budžeta za 2024. godinu. Nekoliko njih sada ostaje bez kompenzacije zbog administrativnih kašnjenja. Još gore, vojska ne može ili ne može pronaći svoje poginule u ratu i tvrdi da je neizvjesnost u vezi s njihovom smrću kako bi izbjegla isplatu.
Pored finansijskih problema, Rusija bi mogla doživjeti zapljenu svoje strane imovine koja bi se potom koristila za kupovinu vojne pomoći Ukrajini. Reparacije za štetu nanesenu ukrajinskoj civilnoj infrastrukturi tokom rata ostaju još jedna potencijalna primjena takvih sredstava. Ruska teška industrija podliježe pritiscima međunarodnih sankcija, smanjenju investicija, povećanim troškovima proizvodnje, rastućoj inflaciji i smanjenju radne snage koju je ili regrutovala vojska ili je preusmjerena u industriju naoružanja. Slična okolnost pogodila je rusku poljoprivrednu industriju sa padom od 33% na tržištu srodnih mašina, uglavnom zbog visokih kamatnih stopa, dok su trenutne poljoprivredne mašine zastarjele.
Putin i njegov režim su optuženi za ratne zločine od strane međunarodnog suda, dok domaće kriminalne aktivnosti i dalje obiluju korupcijom i dodatno ih podstiče rat. Pravosudni sistem, uveliko kompromitovan koruptivnim uticajem, smatra se nesposobnim da pruži adekvatnu pravdu u okruženju u kojem nedostaje transparentnosti i odgovornosti . Stoga će neefikasnost u procesima i kontroli nastaviti da muči naciju u doglednoj budućnosti.
Iz vojne perspektive, evropske zemlje članice NATO-a zajedno posjeduju više od 100 dobro opremljenih brigada u poređenju sa otprilike 90 redovnih pukova Rusije. Prosječni ruski puk se nekada smatrao ekvivalentnim po veličini evropskoj brigadi, ali je vjerovatno sada iscrpljen zbog borbenog iscrpljivanja u Ukrajini. S obzirom na trenutna iskustva prijavljena na bojnom polju, ruske jedinice također izgledaju nedovoljno snabdjevene, nedovoljno obučenei slabo vođene. Gubitak ruskog naoružanja u kopnenom ratu također je zapanjujući, s konzervativnim procjenama od više od 14.000 tenkova, oklopnih vozila i oklopnih transportera. Združene snage pet najvećih evropskih nacionalnih vojski, isključujući Ukrajinu, čine gotovo milion boraca i zajedno izgledaju daleko bolje obučene s kompetentnom komandnom strukturom sposobnom da savlada ruske kopnene snage. Inače, Putinova Rusija je izgubila najmanje trećinu svoje crnomorske flote koja broji više od 26 plovila , a njene zračne snage su značajno iscrpljene u pogledu jurišnih helikoptera, mlaznih lovaca, strateških bombardera i osmatračkih aviona.
Ipak, Putin i dalje odlučan da nastavi svoj rat kao što je oduvijek činio, uprkos vojnim žrtvama koje se sada približavaju milionu , kada vidi da je Trumpova administracija, predvidljivo, prepustila teritorijalna prava osvajanjem Putinovom kriminalnom poduhvatu. Koalicija voljnih, predvođena Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom (UK), okupila je 31 naciju kako bi ojačala podršku ukrajinskom suverenitetu, osigurala 30-dnevni prekid vatre, uspostavila demilitariziranu zonu i okupila mirovne snage kako bi osigurala poštivanje sporazuma. Napor je propao jer Putin nije htio ni čuti za to.
Nedostatak odlučnosti Amerike
S obzirom na to da se SAD povlače od svojih ranijih obećanja vojne podrške Ukrajini, Putinov stav nema mnogo razloga za sumnju da je više dostupno ako vrijeme dozvoli. Ruska proljetna ofanziva koja prijeti sjeveroistoku Ukrajine je započela, dok je situacija na istoku i unutar Krima i dalje nestabilna. ekonomsko stanjemoglo bi biti njegov ograničavajući faktor. Na Evropi i drugim predanijim globalnim partnerima je da preuzmu zadatak podrške Ukrajini uz sve manje učešće SAD-a. Bit će pitanje kako nadživjeti rusku ekonomiju jer se njen pad nastavlja, a znakovi predviđaju recesiju 2025. godine.
Mnogo prije nego što se Donald Trump vratio u Bijelu kuću, postojala su brojna upozorenja da će njegova administracija biti sklona favoriziranju ruskog cilja za njen rat protiv Ukrajine, koliko god opravdanje bilo nevjerovatno. Tokom svog prvog mandata, nakon ruske invazije na Krim, Trump je sporo uvodio kongresne sankcije protiv ruskih odbrambenih i obavještajnih agencija. Nedavno, na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u februaru 2025. godine, SAD su stale na stranu autoritarnih režima, Sjeverne Koreje i Bjelorusije, kako bi se usprotivile rezoluciji kojom se osuđuje ruski rat i podržava teritorijalni integritet Ukrajine. Nedavno su stajale na putu G7 da pooštri ograničenje cijena izvozne ruske nafte.

Klaunovska predstava Stevena Witkoffa, Trumpovog specijalnog izaslanika za Rusiju, samo je ohrabrio Putina da odigra ovu predstavu, dok istovremeno neprekidno nastavlja svoj rat i ismijava proces. Kao pozadinu za ovu predstavu, Predstavnički dom, predvođen republikancima, je 2024. godine namjerno blokirao djelovanje Kongresa , što je uzrokovalo značajno kašnjenje u isporuci naoružanja Ukrajini, dok je sama Bidenova administracija od početka rata pružala postepenu podršku tempom koji je uvijek izgledao prekasno da bi vojno donio najviše dobra.
S obzirom na Putinovu kontinuiranu nepopustljivost u pogledu pregovora o primirju, SAD su nedavno poduzele određene korake ka prodaji oružja Ukrajini u vrijednosti od oko 50 miliona dolara. Također je odobreno obezbjeđivanje paketa podrške za rad borbenih aviona F-16 u Ukrajini i za transfer 125 artiljerijskih raketa dugog dometa i 100 protivvazdušnih raketa Patriot iz Njemačke u Ukrajinu. Međutim, ne mogu sve vijesti iz Trumpove administracije biti pozitivne, posebno s obzirom na njenu nedavnu odluku da preusmjeri 20.000 protivdronskih raketa koje je Bidenova administracija obećala Ukrajini umjesto na Bliski istok. Ovaj potez se dešava u vrijeme kada Rusija provodi dugotrajno zračno bombardiranje, pretežno dronovima , glavnih ukrajinskih gradova, ubijajući civile i uništavajući stambene objekte i medicinske ustanove. Reaktivna i nepredvidiva priroda američke podrške ne obećava vrstu proaktivne intervencije potrebne za održavanje vojnih napora Ukrajine i prisiljavanje Putina da okonča rat.
Evropski izdaci za odbranu
Usred ove mješovite pozadine američke neodlučnosti i nedovoljnih rezultata, zar evropskim liderima nije već bilo jasno da je potrebna značajna eskalacija napora kako bi se ojačala njihova zajednička odbrana i poduzele odlučne akcije protiv široko rasprostranjenog ruskog uplitanja u njihove vlastite unutrašnje poslove? Štaviše, s obzirom na to da je Ukrajina u potpunosti uključena u direktno suočavanje s Rusijom, zar nije bio prioritet osigurati da ima resurse potrebne ne samo da protjera neprijatelja sa svoje teritorije, već i da ozbiljno oslabi svoje vojne sposobnosti prije nego što zaprijeti ostatku Evrope? Iako su kamate stečene kroz rusku stranu imovinu smještenu u Evropi korištene za podršku Ukrajini, zašto se sama imovina ne zaplijenje? Da li je to zato što nas više brine pravni okvir koji okružuje finansijsku imovinu kriminalca nego dobrobit čovječanstva?
Ove kritike dolaze uz razumijevanje da i dalje postoje razlike, političke i ekonomske, među evropskim nacijama koje ponekad onemogućavaju pravovremeni konsenzus o pitanjima kao što su sigurnost i odbrana. Evropska unija (EU) sa svojih 27 zemalja članica, koje su trenutno pod vodstvom Ursule von der Leyen, ima Zajedničku sigurnosnu i odbrambenu politiku (CSDP) na čelu s visokom predstavnicom EU Kajom Kallas, koja se bavi odbranom i upravljanjem krizama. Nema stalnu jedinstvenu vojnu strukturu i dijelom se oslanja na Savezničku komandu za operacije (ACO) Sjevernoatlantskog saveza (NATO) za misije. Međutim, može se osloniti na nacionalne oružane snage svojih zemalja članica za upravljanje sukobima i poduzimanje mirovnih misija, kao u slučaju tekućih separatističkih aktivnosti u Bosni koje.

Evropski odbrambeni fond (EDF) uveo je u budžet EU 2021. godine potrošnju na sigurnost i odbranu, s fokusom na industrijske kapacitete i naoružanje. Njegov višegodišnji finansijski okvir za period 2021-2027. u februaru 2024. godine iznosio je ukupno 18,6 milijardi dolara. Napori EU da prevaziđe uočeno povlačenje američke podrške sada su se fokusirali na prikupljanje više od 900 milijardi dolara za sigurnost i odbranu ukupno. Kao dio ovog napora, uključeno je oko 170 milijardi dolara kredita zemljama članicama za podršku zajedničkim vojnim nabavkama i finansiranje odbrambenih inicijativa. Za ovaj poduhvat postignut je široki konsenzus, uz podršku 26 od 27 zemalja EU; Mađarska Viktora Orbana bila je suzdržana.
Od invazije u februaru 2022. godine, Evropa je izdvojila 138 milijardi dolara za Ukrajinu, što je 23 milijarde dolara više od SAD-a. Za 2025. godinu, EU je izdvojila preko 26 milijardi dolara vojne pomoći, s mogućim projektovanim udvostručenjem ovog napora na dodatnih 40 milijardi dolara po potrebi tokom godine. Posljednja američka vojna pomoć (500 miliona dolara) Ukrajini početkom januara 2025. godine, pod Bidenovom administracijom, uključivala je protivvazdušnu odbranu, rakete zrak-zemlja i opremu za borbene avione F-16. U isto vrijeme, nekoliko evropskih zemalja - Švedska, Danska, Norveška, Njemačka, Velika Britanija - oglasile su nove pakete pomoći koji zajedno iznose preko 3,6 milijardi dolara, uz to što je Evropska komisija isporučila svoj prvi zajam od 3,4 milijarde dolara.
Vojna misija EU za pomoć obučila je do sada više od 75.000 ukrajinskih vojnika tokom proteklih nekoliko godina. Kako bi se zadovoljile potrebe za municijom u trenutnoj situaciji na bojnom polju, data je obaveza da se isporuči preko 1,35 miliona artiljerijskih granata u 2025. godini, uz dodatnih 676 miliona dolara koji će biti potrošeni na artiljerijska oruđa. Ovoj potonjoj odredbi dodaje se francuski plan da se profit od zamrznute ruske imovine dodijeli za održavanje nekoliko haubica Caesar kalibra 155 mm koje su već u upotrebi u Ukrajini od 2022. godine. Ovome je dodatna podrška nedavno postignutom sporazumu između Ukrajine i EU o povezivanju njenih kompanija sa Evropskim udruženjem vazduhoplovne, sigurnosne i odbrambene industrije, omogućavajući vrstu integracije koja olakšava ponudu i potražnju.

Evropske koalicije
Iako je historijski jaka saradnja između NATO-a i EU osigurala sajber odbranu, pomorsku sigurnost i upravljanje krizama, trenutni rat s Rusijom predstavlja problem drugačijih razmjera. NATO, kojim su dominirale SAD tokom Bidenove administracije, ponašao se stidljivo kao odgovor na rusku agresiju u skladu s tadašnjom američkom politikom, dok ga tokom Trumpove administracije muči neizvjesnost vezana za Trumpovo neobično prećutno pristajanje na Putinove želje. Potreba za autonomnom evropskom odbranom i sigurnošću stoga je postala prioritet, posebno s obzirom na vrstu antipatije Trumpove administracije prema NATO-u . Dok bi jedinstveni pristup EU i drugih obližnjih nacija poput Velike Britanije i Norveške izgledao kao očigledan put, mobilizacija konsenzusa zahtijeva vrijeme koje više nije dostupno kada nezavisnost od SAD-a odjednom postane prioritet suočena s ruskom prijetnjom.
Grupa petorice
Kao posljedica toga, pojavile su se manje koalicije istomišljenika kako bi se suočile s nadolazećom prijetnjom. Sastanak , sastavljen od najvećih evropskih vojnih potrošača, okupio je Njemačku, Poljsku, Francusku, Italiju i Veliku Britaniju u novembru 2024. godine u zajedničkom naporu da se poboljša i ubrza pomoć Ukrajini. Svaka od njih je inače ulagala značajna sredstva u svoja odbrambena okruženja. Vjerovatno će činiti jezgro koordiniranog otpora Rusiji u odsustvu efikasne intervencije SAD-a i NATO-a.
Njemačka je kreirala fond za odbrambenu i sigurnosnu infrastrukturu vrijedan 547 milijardi dolara . Ukupni vojni izdaci za 2024. godinu iznosili su 88,5 milijardi dolara, dok će u 2025. godini iznositi 1,9% njenog BDP-a , što je povećanje od 28% u odnosu na 2023. godinu . U 2023. godini naručeno je 50 pješadijskih borbenih vozila (IFV) Puma u vrijednosti od 1,7 milijardi dolara , a napravljeni su planovi za nabavku dodatnih 105 tenkova Leopard 2A8 u 2024. godini. Ministar odbrane Boris Pistorius potvrdio je njemačku opredijeljenost za kupovinu 35 aviona F-35A , američkih stealth borbenih aviona pete generacije, s očekivanim početkom isporuka 2026. godine.
Rheinmetall AG, jedan od vodećih evropskih proizvođača odbrambene opreme i ključni dobavljač artiljerijskog oruđa za NATO, povećat će svoju godišnju proizvodnju artiljerijskih granata na 350.000 metaka. Kompanija je 2023. godine preuzela špansku odbrambenu kompaniju Expal Systems, s očekivanom godišnjom proizvodnjom od 450.000 metaka. Dodatni proizvodni pogoni u Njemačkoj, kao i u Litvaniji, Latviji, Estoniji, Danskoj i Ukrajini, doprinijet će neprekidnom snabdijevanju municijom za suočavanje ne samo s ratom u Ukrajini već i sa svim prijetnjama izvan nje. Njemačka i Ukrajina su nedavno potpisale ugovor vrijedan 5,6 milijardi dolara koji uključuje njemačko finansiranje proizvodnje oružja dugog dometa u Ukrajini, kao i nove ugovore za sisteme protivvazdušne odbrane, municiju, logistiku i satelitske komunikacije.
Poljska je uvela dobrovoljnu vojnu obuku za sve muškarce i proširuje svoju vojsku na 300.000 pripadnika. U 2024. godini, potrošnja na odbranu porasla je na 4,12% BDP-a, a projekcija za 2025. godinu ukazuje na daljnji rast na 4,7%. Naručeno je 180 južnokorejskih tenkova K2 i 366 tenkova Abrams koji će dopuniti 247 njemačkih tenkova Leopard 2 koji su trenutno u upotrebi i koji bi također trebali biti modernizirani do 2027. godine. U toku su nadogradnje oklopnih vozila Borsuk i Rosomak, a sklopljen je okvirni ugovor za 1.014 jedinica. Za modernizaciju svoje artiljerije, Poljska je naručila 218 samohodnih haubica (SPH) K0A1 kalibra 155 mm iz Južne Koreje i dodatnih 170 SPH Krab koje proizvodi poljska odbrambena kompanija Huta Stalowa Wola (HSW).
Preko 22 milijarde dolara uloženo je u vojne avione i prateću municiju, posebno za američke jurišne helikoptere Apache, F-16V i posebno 32 mlazna lovca F-35A. Dodatnih 48 lakih jurišnih lovaca FA-50 nabavljeno je od kompanije Korea Aerospace Industries (KAI). Poljske granice s Bjelorusijom i Kalinjingradom se pojačavaju minskim poljima, protivtenkovskim preprekama i sofisticiranim sistemima za nadzor na dužini od otprilike 435 milja, po cijeni od 2,7 milijardi dolara; sve to kako bi se spriječio mogući napad ruskih snaga sa sjevera i istoka.

U Francuskoj je predsjednik Emmanuel Macron otvorio debatu o dijeljenju nuklearnog kišobrana svoje nacije s Evropom, pored ubrzanja reindustrijalizacije u znak podrške vojsci u svim regijama. Budžet za odbranu porastao je na preko 57 milijardi dolara i nastavit će rasti u narednih pet godina. Kompanija obrambene industrije Eurenco otvorila je novi pogon u Bergeracu na jugozapadu Francuske i proizvodit će gotovo 2.000 tona baruta godišnje, prvenstveno za artiljerijsku upotrebu. U dogovoru s tim, firma za proizvodnju municije Europlasma nedavno je kupila ljevaonicu u Bretanji kako bi transformirala svoju proizvodnju automobilskih dijelova na dnevnu proizvodnju od 24.000 metalnih kućišta za artiljerijske granate. Francuska vojska je nedavno naručila od kompanije Dassault Aviation još 42 borbena aviona Rafale , a od podružnice KNDS-a, Nextera, zatražila je i 109 haubica Caesar po cijeni od 378 miliona dolara. Cilj joj je proizvodnja 12 haubica mjesečno u 2025. godini. Popularna haubica Caesar je inače raspoređena u Litvaniju i Ukrajinu, gdje je planirana isporuka dodatnih 144 jedinica u 2025. godini.
Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) najavilo je velika ulaganja u modernizaciju svoje vojske, pridružujući se inicijativi EU za odbrambeni fond. Najveća evropska odbrambena industrija, British Aerospace (BAE) Systems, povećala je proizvodne kapacitete za municiju i planira povećati proizvodnju svojih artiljerijskih granata kalibra 155 mm za 16 puta u narednih pet godina, s pogonima koji rade 24 sata dnevno. Tokom prethodnih pet godina zaposlila je 15.000 radnika i investirala dodatnih 1,1 milijardu dolara u Velikoj Britaniji. BAE je također sklopio partnerstvo s Rheinmetallom u proizvodnji oklopnog vozila Boxer, a kao dio investicije od 5 milijardi dolara, osigurat će 623 vozila Boxer zajedno sa 148 tenkova Challenger 3. Britanska odbrambena firma Babcock osigurala je petogodišnji ugovor o održavanju vrijedan 1,8 milijardi dolara kako bi se osigurala borbena gotovost vojne imovine, uključujući tenkove Challenger 2, artiljerijske topove kalibra 105 mm i oklopna inženjerijska vozila Trojan koja se koriste za probijanje minskih polja i druge zadatke.

Italijanski ministar finansija, Giancarlo Giorgetti, najavio je da će se izdaci za odbranu povećati na 2% BDP-a u 2025. godini ili 43 milijarde dolara nakon što su se izdaci za vojnu nabavku u 2024. godini gotovo udvostručili sa 6,2 milijarde dolara u 2020. godini na 10,6 milijardi dolara. To uključuje obavezu kupovine 25 borbenih aviona F-35 za oko 8 milijardi dolara, što je dodatak na 90 prethodno naručenih. Također su naručeni avioni Gulfstream koji se koriste za rano upozoravanje, signalno-obavještavanje i elektronski napad. Deset sistema protivvazdušne odbrane, koje proizvodi francuski Eurosam, pružit će zaštitu od zračnih napada, uključujući hipersonične rakete.
Zajedničko ulaganje njemačkog Rheinmetall-a i italijanskog Leonardo SpA obezbijedit će 1.050 oklopnih vozila Lynx KF41 i 132 tenka Panther KF51 za investiciju od 8,4 milijarde dolara. Za italijansku mornaricu, još jedno zajedničko ulaganje italijanskog Fincantierija i Leonardo SpA nedavno je isporučilo devetu višenamjensku fregatu u seriji od 10 novih evropskih višenamjenskih fregata (FREMM) u okviru italijansko-francuskog sporazuma o međunarodnoj saradnji. Ova plovila su, pored opšte taktičke fleksibilnosti, opremljena i za protivpodmorničko ratovanje.
Nordijska grupa
Nordijske nacije – Danska, Norveška, Švedska i Finska – čine još jedan regionalni entitet koji ostvaruje saradnju. Ruska sabotaža podmorskih komunikacijskih kablova u Baltičkom moru služi kao značajan primjer zlonamjernih aktivnosti koje prijete sigurnosti u regiji. Nedavno širenje ruske vojne infrastrukture duž finske granice dodatno povećava zabrinutost da Putin i dalje teži nekoj vrsti konfrontacije. Sjevernoevropska odbrambena inicijativa datira iz 2008. godine kada Nordijska odbrambena saradnja (NORDEFCO) radi udruživanja resursa za nabavku i održavanje oružja. Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2014. godine, njena misija se fokusirala na regionalnu sigurnost kroz zajedničke obavještajne podatke, zajedničke vojne vježbe i olakšavanje mobilnosti.
Od marta 2023. godine, nordijske zračne snage razvile su integriranu infrastrukturu komande i kontrole unutar NATO-a za fleksibilno raspoređivanje, nadzor zračnog prostora, logistiku, sposobnost brzog pojačanja i zajedničke vježbe. Danska, Norveška i Finska koriste borbene avione Lockheed Martin F-35, dok je Švedska opremljena Saab JAS 39 Gripenom koji nema stealth tehnologiju, iako su planovi za to u toku. Na sličan način, kopnene snage su osigurale zajedničke operativne planove s integracijom preko granica za velike borbene operacije.
Baltičke države
Činilo bi se prikladnim da se nordijska grupa za saradnju također uskladi s baltičkim nacijama da nije neugodnosti regionalne geografije. Estonija, Latvija i Litvanija formiraju relativno izoliran blok odvojen od Finske Finskim zaljevom na sjeveru i dijele samo 65 milja dugu granicu, Suwalski koridor, s Poljskom na jugu. Širina ovog koridora varira od 37 do 62 milje, što povezuje ruskog saveznika Bjelorusiju s ruskom enklavom, Kalinjingradom, na zapadu. To predstavlja ranjivu prazninu za rusku vojnu eksploataciju. U nedostatku odgovarajuće kopnene veze, operacije na Baltičkom moru ne bi bile dovoljne za sigurnost. Osim trenutnog članstva u NATO-u, tri nacije nemaju formalni vojni savez, ali sarađuju na sigurnosti i odbrani sa zajedničkim obavještajnim podacima, pored zajedničkih vojnih vježbi. Estonija i Latvija dijele susjednu istočnu granicu od 359 milja s Rusijom, dok Litvanija dijeli svoju istočnu granicu od 422 milje s ruskim saveznikom, Bjelorusijom. Kako bi pomogla u osiguranju ove istočne granice, Njemačka je nedavno rasporedila trupe u Litvaniju s planovima da do 2027. godine uspostavi brigadu od oko 5.000 boraca unutar istočnog krila NATO-a.

Sa svoje strane, Litvanija će povećati izdvajanja za odbranu na 3,5 milijardi dolara ili 3,9% BDP-a i planira kupiti 44 njemačka tenka Leopard 2A8 i 100 švedskih oklopnih vozila za borbu protiv dronova (IFV) CV90 s namjerom razvoja vlastite obrambene industrije putem privatnih ulaganja. Rheinmetall već gradi tvornicu municije u Litvaniji za proizvodnju artiljerijskih granata kalibra 155 mm. Latvija na sjeveru odredila je 3,45% svog BDP-a za izdvajanja za odbranu u 2025. godini i povećat će to na 4% u 2026. godini s dugoročnim ciljem od 5%. Njeni prioriteti će također osigurati nabavku IFV-a, razvoj sistema dronova i protivdronova, zračnu i obalnu odbranu i proizvodnju municije. Estonija je nedavno odobrila dopunski plan ulaganja u odbranu kojim se u prosjeku izdvaja 5,4% njenog BDP-a i budžetira 3,2 milijarde dolara tokom četiri godine. Fokusirat će se na izgradnju sposobnosti protuzračne odbrane, artiljerije i dronova, te elektroničkog ratovanja.
Bukureštanska devetka
Bukureštanska devetka (B9) je regionalna saradnja devet NATO zemalja koje čine istočno krilo saveza, a čine ih Bugarska, Češka, Estonija, Latvija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka i Mađarska. Osnovana je naporima poljskog predsjednika Andrzeja Dude i bivšeg rumunskog predsjednika Klausa Iohannisa, ubrzo nakon ruske invazije i aneksije Krima 2014. godine, s ciljem promovisanja kolektivne sigurnosne i odbrambene saradnje. To bi se postiglo kroz razvoj vojne infrastrukture usmjerene na zračne baze, pomorske luke, logističke i komandne centre. B9 se uskladila s EU i, s obzirom na blizinu zoni sukoba, postala je značajan faktor u strateškom odvraćanju i budućem području djelovanja NATO-a. Dala je prioritet podršci Ukrajini i susjednoj Moldaviji suočenoj s ruskim hibridnim i otvorenim vojnim prijetnjama.
Osim Poljske i baltičkih zemalja, izdvajanja za odbranu među ostalim zemljama B9 rastu preko 2% BDP-a, pri čemu se Rumunija obavezala na 3,5% za modernizaciju vojske u vrijednosti od 9,1 milijarde dolara, što je povećanje u odnosu na 2,25% u 2024. godini. Također u 2024. godini, njeno Ministarstvo nacionalne odbrane ugovorilo je 54 samohodne haubice K9 Thunder kalibra 155 mm sa južnokorejskom kompanijom Hanwha Aerospace . Nedavno je potpisala početnu nabavku 246 oklopnih vozila Cobra II sa turskom odbrambenom kompanijom Otokar i dodatnih 150 oklopnih vozila Piranha 5 koje proizvodi General Dynamics European Land Systems, kako bi se dodali trenutnoj floti od 142 oklopna vozila. Ovo, zajedno s nabavkom 54 borbena tenka M1A2 Abrams, opremit će do 15 rumunskih vojnih bataljona. Dodatne kupovine uključivat će 32 borbena aviona F-35A, nove raketne sisteme Patriot i četiri radara za zračni nadzor Sentinel .
Rumunija posjeduje 152 milje obale Crnog mora koja se proteže od Ukrajine na sjeveru do Bugarske na jugu. Rumunska mornarica je u procesu značajne modernizacije zamjenom svojih zastarjelih brodova iz sovjetskog doba s dvije nove podmornice klase Scorpene francuskog dizajna, dvije britanske podmornice klase Sandown za protuminsko djelovanje (MCM) ičetiri francuske korvete. U decembru 2022. godine, Raytheon je dobio ugovor vrijedan 209 miliona dolara za Sistem obalne odbrane Naval Strike Missile (NSM) koji se sastoji od mobilnih lansera protivbrodskih raketa s centrom za komandovanje i kontrolu, te transportnih vozila s opcionim radarom za nadzor i praćenje.
Češka Republika je 2024. godine potrošila preko 2% BDP-a na odbranu, što je iznosilo 7,25 milijardi dolara, nakon što je više nego udvostručila svoj odbrambeni budžet u odnosu na 2021. godinu, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu. Njene vojne nabavke uključivale su 24 borbena aviona F-35, dva vojnotransportna aviona C-390, 246 oklopnih vozila CV90 i 77 borbenih tenkova Leopard 2AB. Bugarska je 2024. godine potrošila 2,18% BDP-a ili 2,3 milijarde dolara na odbranu. I pomorska i protivvazdušna odbrana imaju prioritet u zaštiti njene 235 milja duge obale Crnog mora. Prvi od 16 borbenih aviona F-16 isporučen je u januaru 2025. godine. Njena mornarica je sklopila ugovor s njemačkom NVL grupom za izgradnju tri korvete koje nose protivvazdušne i protivbrodske rakete, torpeda i topove, a isporuka se očekuje tokom 2025. godine. Daljnji planovi su opremanje kopnenih snaga sa 198 oklopnih vozila Stryker vrijednih 1,2 milijarde dolara i 107 protivtenkovskih raketa Javelin za 153 miliona dolara.
Mađarska očekuje da će 2025. godine potrošiti 4,8 milijardi dolara na nacionalnu odbranu, što je nešto više od 2% njenog BDP-a. U budžetu za odbranu za 2024. godinu izdvojeno je 47,8% za nabavku opreme i istraživanje i razvoj. Nedavna modernizacija vojske uključivala je kupovinu 218 Rheinmetallovih oklopnih vozila Lynx KF-41, od kojih je 45 isporučeno početkom 2025. godine. Uz to, nabavljeno je i 48 tenkova Leopard 2A7HU, od kojih je 24 isporučeno, a neki su domaće proizvodnje. Oni će zamijeniti mnogo starije tenkove T72M1 iz sovjetskog doba od prije 40 godina. Francuski sistemi protivvazdušne odbrane kupljeni su 2023. godine, a daljnji sistemi kupljeni od Norveške i SAD-a bit će instalirani na sjeveroistoku gdje Mađarska graniči s Ukrajinom, očigledno zbog tekućeg sukoba s Rusijom.
Slovačka je ispunila standardnih 2% svog BDP-a za odbranu, ali je bila nevoljna da to dodatno poveća. Sa populacijom od oko 5,5 miliona, njene kopnene snage su 2023. godine brojale oko 14.300 vojnika. Posjeduje 5 aviona F-16C/D Fighting Falcon u svojoj vojnoj bazi u Kuchyni, iako ima narudžbu od ukupno 14 koja tek treba da bude završena i čija se isporuka očekuje 2026. godine. Kupovina 152 frontovna vozila CV90 za 1,37 milijardi dolara izvršena je u decembru 2022. godine, a očekivana isporuka počinje 2026. godine. Oružane snage trenutno koriste 30 zastarjelih tenkova sovjetskog porijekla T-72M1 i 15 tenkova Leopard 2A4, ali namjeravaju da nabave do 104 nova tenka, a ponuda za kupovinu vjerovatno će biti data 2025. godine.
I Slovačka pod premijerom Robertom Ficom i Mađarska pod premijerom Viktorom Orbanom zauzele su proruski stav, što je u suprotnosti s ostatkom EU i preostalim zemljama B9. Prilično nepromišljeno, postale su ovisne o ruskim energetskim resursima i suočile su se s pritiskom da traže druge izvore. Također su se protivile podršci Ukrajini. Stoga je neizvjesno može li se na njih osloniti da se uključe u bilo kakav napor da se suoče sa samom Rusijom u ovim okolnostima. Štaviše, mađarska revanšistička krajnje desničarska stranka Naša domovina promovirala je zahtjev Mađarskoj za Zakarpatje u zapadnoj Ukrajini ukoliko Ukrajina izgubi rat s Rusijom. To je uprkos tome što Mađari čine samo 12,1% stanovništva u regiji. Ovaj napor potaknut je ruskom propagandom i postao je očigledniji kada 11 ukrajinskih ratnih zarobljenika mađarske nacionalnosti u Mađarsku, zaobilazeći Ukrajinu. Također ostaje pitanje da li je Mađarska pripremala upad u Ukrajinu tokom početne faze ruske invazije u februaru 2022. godine.
Mjesto NATO-a
U pripremi za ovogodišnji samit NATO-a u Hagu 24. i 25. juna, u Vilniusu, u Litvaniji, održan sastanak šefova država B9 i nordijskih zemalja kako bi se odredila prioritetna pitanja koja se odnose na odbranu Ukrajine i jačanje istočnoevropskog sistema odvraćanja. Koordinacija ove vrste je neophodna s obzirom na rusko vojno prisustvo u Ukrajini i njen stav prema baltičkim zemljama i Finskoj.
Sastankom u Vilniusu kopredsjedavali su litvanski predsjednik Gitanas Nauseda, poljski predsjednik Andrzej Duda i rumunski predsjednik Nicusor Dan, a prisustvovali su mu i generalni sekretar NATO-a Mark Rutte i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Zemlje su se zajednički obavezale da će povećati izdvajanja za odbranu na najmanje 5% BDP-a, potencijalno u obliku podjele između 3,5% za osnovnu odbranu i 1,5% za tehnologiju dvojne namjene. Osim što je ponovljena podrška Ukrajini, uključujući njeno konačno članstvo u NATO-u, postignut je dogovor o usvajanju daljnjih sankcija, pozivajući Rusiju na odgovornost za njene ratne zločine i potrebu za reparacijama, te potvrđujući da će njena zamrznuta imovina ostati takva dok se ne isplati odšteta.
Teško je pretpostaviti kakvi su se zakulisni razgovori mogli voditi s predstavnicima Mađarske i Slovačke u odsustvu Orbana i Fica. Posljednja dvojica su se nedavno sastala u Budimpešti povodom konferencije CPAC Mađarska 2025 kako bi, očigledno, razgovarali o energetskoj sigurnosti s obzirom na ovisnost njihovih zemalja o ruskim resursima fosilnih goriva i plan Evropske komisije da odustane od uvoza ruskog prirodnog plina do kraja 2027. godine. Obje zemlje bi se mogle suočiti s gubitkom finansiranja EU zbog svog odbijanja da odustanu od oslanjanja na rusko gorivo uprkos dugoročnim rizicima ruskog političkog utjecaja. Ono što bi na kraju moglo rezultirati jeste isključenje Mađarske i Slovačke iz donošenja odluka EU kada je u pitanju sigurnost. Političke turbulencije u obje zemlje, koje su rezultat proruskog stava njihovih lidera i negativne reakcije EU, mogle bi na kraju svrgnuti njihove vladajuće režime.
Epilog
Evropa već više od tri godine svjedoči ruskom debaklu u Ukrajini, što je dovoljno da se razotkriju njeni značajni vojni i posljedični ekonomski nedostaci, dok se istovremeno i dalje nosi sa zlonamjernim aktivnostima Kremlja koje pokušavaju potkopati političku volju i sigurnost unutar EU. Kontinent u cjelini je značajno pojačao svoju spremnost da se suoči s Rusijom, pored pružanja neophodne pomoći Ukrajini, i čini se spremnim da preuzme svoju pravednu ulogu u odbrani njene teritorijalne sigurnosti. Američka pomoć se, nažalost, pokazala nedosljednom, nepotpunom i jednostavno nepouzdanom na dugi rok.
Rusija se na kraju pokazala kao odmetnuta država koju predvodi kriminalni režim koji je osiromašio i osramotio svoj narod ratom koji je započeo prije nešto više od tri godine s nacijom 28 puta manjom od sebe. Putin neće pobijediti ovdje niti bilo gdje drugdje u Evropi. On je relikt prošlog stoljeća i derivat prethodnog sa svojim zastarjelim i grandioznim idejama osvajanja i dominacije. Njegov režim mora doći kraju i svijet mora nastaviti s uklanjanjem sličnih režima sa sličnim ambicijama.
Autorska prava @Kost Elisevich, MD, PhD 2025. Sva prava zadržana. Svaka ilegalna reprodukcija ovog sadržaja rezultirat će trenutnim pravnim postupkom.