Put populizma ka autoritarizmu: Čudnovatost Zapada

Prije nego što se previše zanesemo idejom da ruska država i njeno upravljanje predstavljaju model koji trebamo oponašati i vrstu partnerstva koju moramo tražiti u svijetu kojem je sve potrebnija sigurnost od globalnih prijetnji rata, ekonomskog kolapsa, klimatskih promjena i bolesti, potrebno je pravovremeno preispitati primjer koji je postavila Rusija. Sudbina Rusije toliko je isprepletena s jedinim težnjama njenog rezidentnog diktatora da se sada suočava ne samo s vojnom poražom u loše osmišljenom pokušaju preuzimanja susjedne suverene nacije, već i sa sramotom konačnog ekonomskog kolapsa. Umjesto da izbjegnu takve "slabosti" autoritarne vladavine, neke evropske i druge zapadne nacije su se bavile idejom da slijede taj primjer sa svojim vlastitim verzijama populističkih ideala. Ispred većine drugih nacija u svojoj divljoj težnji ka sličnoj autokratiji je Mađarska Viktora Orbána, koja je uveliko odmakla u svom padu u autoritarnu vladavinu i stoga je podjednako pogodna za sličnu provjeru.

Viktor Orbán (desno), premijer Mađarske od 2010. godine, kojeg američki desničarski establišment hvali kao ambicioznog vođu, ovdje stoji s republikanskim predsjedničkim kandidatom Donaldom Trumpom (lijevo). Izvor fotografije: Twitter

Populistički sentiment se ukorijenio u brojnim zemljama, gdje ga često pokreću pitanja imigracije, za koja sigurno postoje legitimne pritužbe koje ostaju neriješene uprkos naporima demokratskih administracija. Problem se pogoršava kada sebični politički oportunizam unosi mržnju i pretjeranu retoriku kako bi unaprijedio platformu pokreta koji namjerava preuzeti vlast. Čineći to, vladajuća stranka je tada obavezna da preduzme sve drakonske mjere koje su joj dostupne kako bi ispunila svoju neposrednu obavezu rješavanja problema koji je tako snažno promovirala. Međutim, pravi problem nije bila toliko prvobitna pritužba koja je dovela stranku na vlast, već priroda i krajnja namjera tog pokreta.

Populističke vlade su, po definiciji, nepodesne za rješavanje složenih pitanja upravljanja. Karakterizira ih stil, razmetljivost i atmosfera koja nudi površna i pojednostavljena rješenja; entuzijastično izgovaranje slogana čini srž populističkog priručnika – antiteza alata potrebnog za suočavanje sa smrtonosnom pandemijom ili pomirenje nekoliko sila koje trenutno postoje globalno.
– Fiona Hill, viša saradnica u Brookings Institutionu, kancelarka Univerziteta Durham

Jednom započet, proces upravljanja, posebno onaj desničarskog uvjerenja, poprima sve neliberalniji karakter ne samo kroz izvršne akcije već i kroz podršku zakonodavne većine ulizica i podređenog sudstva. Tada je samo pitanje vremena kada će se ustav promijeniti kako bi odgovarao potrebama režima. Nezavisni mediji zamijenjeni su državnim preduzećem koje pruža režimsku verziju stvarnosti za javnu potrošnju, obrazovni sistem je prilagođen kako bi se osigurao univerzalni način razmišljanja lojalnosti centralizovanoj vlasti, sveprisutni aparat nacionalne sigurnosti uvodi mjere protiv bilo kakvog društvenog odstupanja, a uspostavlja se izborni proces kojim se osigurava nasljeđivanje režima.

Na početku, desničarski populizam može biti povezan s prepoznatljivim entitetom poput kršćanskog nacionalizma ili može zauzeti univerzalniji stav tražeći naklonost značajne većine nudeći previše pojednostavljena rješenja za probleme poput ekonomske nesigurnosti ili društvenih nemira. Proces se više oslanja na emocije javnosti nego što pruža bilo kakvo racionalno dugoročno sredstvo rješavanja. Ne postoji temeljna agenda koja teži poboljšanju nacije u cjelini. Jednom kada dođe na vlast i, pod uvjetom da se uspješno provedu potrebni naknadni koraci, populistička ideja ustupa mjesto autoritarnoj vladavini i oživljava se samo kada se za to pojavi ili stvori dovoljna potreba. Dobar primjer potonjeg je rat Vladimira Putina protiv Ukrajine za koji ne postoji valjano opravdanje, uprkos naporima nekoliko zapadnih naučnika. Umjesto toga, važan je samo zavedeni revanšistički stav još jednog ruskog imperijaliste.

Putinova Rusija i njena Federacija

Putinov specifičan populistički pristup uključivao je buđenje nacionalističkih osjećaja pomiješanih s oživljavanjem ruskog historijskog religijskog spiritualizma kako bi stvorio vlastiti brend kršćanskog nacionalizma. Putin ovo koristi za borbu protiv zla fantaziranog nacističkog režima u Ukrajini koji na neki način prijeti postojanju Rusije, dok njegov režim tvrdi da je žrtva prijetnje zadiranja NATO-a sa Zapada. Ironija koja je, čini se, promakla pažnji Rusije je da je sam NATO bio i jeste odbrambeni savez, osnovan izričito da bi se suprotstavio ruskoj ratobornosti i ekspanzionizmu koji je postao previše očigledan nakon Drugog svjetskog rata. Rusija je bila i nastavlja biti prijetnja. Upravo je to razlog zašto se toliko istočnoevropskih nacija okupilo u NATO iz straha od recidivizma koji je Rusija demonstrirala tokom proteklih stoljeća, tražeći dominaciju nad svojim susjedima. Svima im je jednostavno dosta ruskog ugnjetavanja i žele nešto bolje.

Mnogo je napisano o Putinovom kleptokratskom režimu i njegovom posebno brutalnom tipu autoritarizma, koji karakteriziraju brojna vansudska pogubljenja onih koji su kritičari njegovog režima , suzbijanje nezavisnih medija , pristranost sudskih presuda staljinističkih razmjera koju pokreće država , ograničavanje građanskih sloboda i ljudskih prava, raširena sistemska korupcija , izborne zloupotrebe i nezakoniti upadi na suverenu teritoriju, da spomenemo samo neke. Relativni nedostatak prioriteta datog rješavanju unutrašnjih poslova u svim njenim domenima unutar Ruske Federacije (RF) dobar je primjer lošeg upravljanja od strane previše centralizirane vlasti kojoj nedostaju adekvatan nadzor, finansiranje i garancije kvaliteta. Prava data njenim 22 "autonomnim" republikama koje su dio RF postepeno su vraćena kako bi se ojačala vlast Kremlja nad njima i, što je još važnije, njihovim resursima .

Za rusko društvo, uprkos poznavanju nedostataka svog režima i toleranciji prema dugoj historiji korupcije potonjeg, dominantno raspoloženje u vezi s Putinovim ratom usmjereno je na pronalaženje opravdanja u propagandi da je NATO agresor koji prijeti njihovoj domovini. To je stvar patriotskog simbolizma s poznatim prizvukom nacionalnog šovinizma koji djeluje u iskrivljenoj stvarnosti koju je stvorila država. Rastući broj smrtnih slučajeva i posljedice teškog invaliditeta po dobrobit među vojnicima koji se vraćaju iz rata u Ukrajini imat će i psihološki i dugoročni ekonomski utjecaj jer rat napreduje bez kompromisa. Doprinijet će neizvjesnosti o održivosti ukupnog kvaliteta života u zemlji koja je do sada kompenzirana državnim finansiranjem. Dok Rusija nastavlja svoj prelazak na ratnu ekonomiju pod neviđenim međunarodnim sankcijama i povećanom globalnom izolacijom, hoće li se njena javnost konačno suočiti s novom stvarnošću? Konzervativne procjene ruskog vojnog osoblja koje je onesposobljeno od početka rata sada daleko premašuju 500.000, pri čemu je oko 2% svih ruskih muškaraca u dobi od 20 do 50 godina poginulo ili teško ranjeno.

Prema Indeksu boljeg života Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), prosječni neto prilagođeni raspoloživi dohodak po glavi stanovnika domaćinstva u RF iznosi 19.546 dolara godišnje, u poređenju sa prosjekom OECD-a od 30.490 dolara godišnje među 38 zemalja. Privatni pristup unutrašnjem toaletu sa ispiranjem može se naći u 86,2% ruskih domova, što je znatno ispod prosjeka OECD-a od 97%. Samo 62% Rusa je zadovoljno kvalitetom vode u poređenju sa 84% u zemljama OECD-a. Očekivani životni vijek pri rođenju u RF je 73 godine, osam godina ispod prosjeka OECD-a od 81 godine. Komparativne stope ubistava u svakoj od njih iznose 4,8 odnosno 2,6 na 100.000. Preživljavanje do 65 godina za ruskog muškarca iznosi 55% , a ukupni očekivani životni vijek muškaraca prijavljen 2022. godine iznosi 67,6 godina.

Ruski raketni napad usmjeren na najveću ukrajinsku dječju bolnicu i njen centar za liječenje raka u Kijevu 8. jula 2024. godine, dodatno doprinoseći rekordu ruskih zločina. Foto: UNITED24 Media

Pitanje koje se sada postavlja je da li će dodatni društveni stresori zbog neizvjesnosti koje će mučiti rusku ekonomiju rezultirati smanjenjem javne podrške ratu. Do nedavno, konformistički javni stav je omogućavao Putinovom režimu da nastavi na ratnim osnovama, dok je ekonomija bila vođena vojnom potrošnjom i uglavnom finansirana ruskim rezervama i izvozom fosilnih goriva, s novim tržištima uspostavljenim u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Inflacioni pritisci i zategnuto tržište rada ugroženo vojnom obavezom i odlaskom značajnog broja mladih radnika iz zemlje doprinijeće razočaranju ratnim vremenom.

Radnici su se iz nužde i zbog bolje plate prebacili sa poslova u nevojnoj proizvodnji na industriju naoružanja. Proizvode materijal koji se uništava alarmantnom brzinom na bojnom polju bez ikakvog povrata investicije. Dok se sankcije na ruski izvoz nafte nastavljaju pooštravati preduzimanjem mjera za suzbijanje ruskog zaobilaženja zahtjeva za otpremu , Ukrajinci su svoju pažnju usmjerili na uništavanje rafinerija nafte, skladišta i luka za otpremu, ugrožavajući sposobnost Rusije da održi svoj raspored izvoza. Brojni od ovih objekata ne mogu se vratiti u prethodno stanje zbog nedostatka zapadnih dijelova i tehnologija.

Izvještaj istraživačkog centra Pew iz jula 2024. o globalnim stavovima o Rusiji, u anketi provedenoj u 35 zemalja, pokazuje da su mišljenja većine u više od 50% bila nepovoljna. Od 10 anketiranih evropskih zemalja, nepovoljne stavove izrazilo je 80% ili više stanovništva u sedam, dok su preostale tri, uključujući Mađarsku, izvijestile o istom mišljenju kod više od 70%. Drugdje u svijetu uočena je veća varijacija među zemljama, iako je nepovoljno mišljenje u odnosu na povoljno dominiralo u 17 od preostalih 25 (68%), posebno u SAD-u, Kanadi, Australiji, Japanu i Izraelu, gdje su nepovoljni stavovi ponovo zavladali 80% ili više pojedinačnih populacija. Malo je zemalja također izrazilo povjerenje u Putina u vezi s globalnim poslovima, s ukupnim prosjekom od 73% koji pokazuju nepovoljnost. Osobe ideološki desnije orijentirane imale su tendenciju da se više naginju Putinu, iako, uprkos takvom trendu u Mađarskoj (tj. 34% naspram 7%), većina stanovništva (77%) i dalje nije imala povjerenja u njegovo rješavanje globalnih poslova. Od određene važnosti u vezi s Putinovom željom da predvodi napore za razvoj ekonomske sile unutar globalnog Juga, pad povjerenja u njegovo vodstvo bio je evidentan među brojnim značajnim zemljama - Indijom, Brazilom, Argentinom, Meksikom, Kolumbijom, Filipinima, Turskom i Ganom.

Orbanova Mađarska

Reakcija mađarske javnosti na dugotrajni autoritarizam vlade Viktora Orbána, koju predvodi Fidesz, bila je daleko snažnija u protestu nego reakcija unutar Rusije protiv Putina. Njena restriktivna politika je dobro dokumentovana od Orbánovog povratka na premijersku poziciju 2010. godine. Napad na nezavisno novinarstvo i slobodu medija imao je jasnu namjeru da Mađarima uskrati pristup globalnoj perspektivi, toliko da je Human Rights Watch pozvao Evropsku uniju (EU) da prizna "eroziju vladavine prava" od strane vlade i uvede sankcije za kršenje vrijednosti EU.

Mađarska, država bez izlaza na more s 10 miliona stanovnika, koja graniči s Ukrajinom na sjeveroistoku, sve više je neliberalna demokratija koja teži autoritarizmu i većem savezu s Rusijom. Zasluge za sliku: Peter Hermes Furian

Nezavisnost pravosuđa je potkopana nedostatkom transparentnosti u imenovanjima sudija od strane predsjednika Nacionalnog ureda za pravosuđe (NJO), pozicije koju je Orbán stvorio 2011. godine, čime je neko nad kim bi imao kontrolu , posebno u politički osjetljivim pitanjima. To je postalo još očiglednije kada se ispostavilo da je prvi takav predsjednik bila kuma Orbánovog prvorođenog djeteta. Sudske presude su podržale zakone koji prijete zatvorom za one koji pomažu tražiocima azila, prisilile su jednog od rijetkih preostalih nezavisnih emitera da prestane s emitovanjem i podržale novčane kazne protiv Amnesty International Hungary zbog njihove kampanje protiv vladinog zakona protiv LGBTQ+ osoba.

Orbanova vladajuća stranka, sa svojom supervećinskom kontrolom u jednodomnom parlamentu, progurala je zakon kojim se stvara zaseban administrativni sudski sistem za rješavanje slučajeva koji se tiču ​​pitanja kao što su izbori, pravo na azil i okupljanje, te, što je najzabrinjavajuće, zaštita od policijskog nasilja. Mađarski ministar pravde, politički imenovani, dobija ovlaštenje nad sudskim budžetom bez sudskog nadzora, čime se kontrola nad pravosuđem ponovo prebacuje na izvršnu vlast. Mađarski sud nije tražio od Evropskog suda pravde (ESP) da preispita vladine ustavne promjene i do sada je izbjegavao osporavanje primata prava EU. Od kada su Orbanovi lojalisti stranke Fidesz zatvorili Ustavni sud , sudije su prestale da proturječe vladi u svim slučajevima koji se smatraju politički relevantnim, kao što su pitanja koja se tiču ​​imigracije, a posebno azila.

Mađarska ekonomija je značajno profitirala ulaskom u EU 2004. godine. S Orbánom kao predsjednikom, Mađarska je proglašena nekako jedinstvenom unutar EU i, do tada, njegov režim je bio kritičan prema onome što naziva uplitanjem evropske birokratije. Time je odbijala tražioce azila, narušavala nezavisnost državnih institucija i eliminisala određene normativne liberalne standarde. Orbán je inače učinio Mađarsku ovisnom o ruskoj nafti, plinu i nuklearnoj energiji, istovremeno je izolujući je od EU svojim protivljenjem sankcijama koje je EU nametnula Rusiji i otporom prema pomaganju Ukrajini. Orbán je bio namjeran da iskoristi svoju vladu balansirajući odnose između zapadnog i istočnog bloka, koristeći finansijsku podršku i istovremeno pozivajući investicije iz Kine i Rusije. Ove akcije su dovele Orbána u sukob s EU, koja je preduzela strategiju ekonomske sigurnosti kako bi smanjila svaku ovisnost lanca snabdijevanja o obje zemlje koje smatra neprijateljskima. Orbán, s druge strane, Mađarsku vidi kao ulaz Kine u Evropu i koristi odnose s Kinom da postane lider u tehnologiji baterija za automobilsku industriju.

Bruto domaći proizvod (BDP) Mađarske opao je za 0,9% u 2023. godini, u kontekstu visoke inflacije i strogih uslova finansiranja nakon Orbánovog lošeg upravljanja pandemijom koronavirusa, između ostalih zabrinutosti. Inflacija je smanjena i očekuje se da će se BDP oporaviti kasnije tokom 2024. godine. Međutim, odnos državnog duga prema BDP- u u 2023. godini porastao je na 73,5% u poređenju sa prethodnim prosjekom od 69,4% BDP-a (1995. – 2023.) i rekordno niskim nivoom od 51,7% u decembru 2001. godine. U martu 2024. godine, odnos državnog duga prema BDP-u iznosio je 75,9% ili 158,6 milijardi dolara. Trenutni kreditni rejting Mađarske u rasponu B, prema Fitchu, S&P i Moody'su, ne može se povoljno porediti sa kreditnim rejtingom drugih zemalja EU. Teret duga zemlje udvostručio se tokom trećeg kvartala 2023. godine, što povećava izglede da postane najgora zemlja u EU, a istovremeno bilježi najvišu stopu inflacije u EU od 17% u poređenju sa prosjekom EU od 6,4% u istoj godini. Predviđa se da će troškovi servisiranja duga Mađarske za 2024. godinu biti najviši u EU, sa kamatnom stopom na državni dug od 6,8%. Omjer kamata i državnih prihoda udvostručio se sa 5% u 2021. na 10% u 2024. godini, što podiže značajnu neizvjesnost u pogledu snage bilo kakvog oporavka. Ekonomski izgledi i dalje zavise od cijena energije, odnosno prirodnog gasa i nafte koje isporučuje Rusija, a kojima prijete sankcije, kao i prekidi u snabdijevanju povezani sa sukobima i globalno raspoloženje investitora.

Kontinuiranu zabrinutost zbog ekonomije podstiče prekomjerna korupcija Orbánovog režima i njegova nemogućnost da je obuzda u javnom sektoru. Mađarska je već neko vrijeme zadržala svoju poziciju najkorumpiranije zemlje EU prema najnovijem izdanju Indeksa percepcije korupcije (CPI), godišnje kompilacije koju objavljuje Sekretarijat Transparency Internationala sa sjedištem u Berlinu. To je kulminacija kontinuiranog trenda pada ubrzo nakon što je Orbán preuzeo predsjedništvo. Dodatnu sramotu čini da se zemlja nalazi u donjoj polovini svjetske rang-liste od 180 zemalja po nivou državne korupcije. Nije iznenađujuće da je Rusija postigla čak i niži rezultat od Mađarske. Može se povući jaka korelacija između obima korupcije unutar zemlje i nedostatka nezavisnosti njenog pravosuđa, dok je negativna veza s ekonomskim rastom mjerenim BDP-om po glavi stanovnika dobro poznata.

Mađarska u kontekstu Istočne Evrope i njene granice sa sjevernim susjedom, Slovačkom, koja također brzo postaje neliberalna demokratija pod svojim premijerom Robertom Ficom. Zasluge za mapu: pop_jop

Nije samo Orbanova korupcija razljutila EU, već i njegovo servilno ponašanje prema Putinu, tvrdeći 2022. godine da se sankcije EU protiv Rusije ukinu, što je bio oštar odgovor Evropskoj komisiji nakon što je pozvala na zaustavljanje finansiranja EU od 7,5 milijardi dolara za Mađarsku zbog očigledne korupcije i kršenja vladavine prava. Okrivljavanje tadašnje evropske energetske krize na sankcije EU dovelo je Orbána u sukob s argumentom EU da Putin finansira svoj napad na Ukrajinu prihodima ostvarenim od ruskog izvoza fosilnih goriva. Međutim, Orbánova posebna teška situacija možda ga je navela i da razmisli o znatnoj zavisnosti Mađarske od ruske energije koju je sam izazvao. Štaviše, njegovo protivljenje pružanju pomoći Ukrajini jasno je pokazalo da brzo postaje izopćenik unutar EU kada mu je najviše bilo potrebno njeno kontinuirano finansiranje za održavanje njegove posrnule ekonomije. Ovakav stav je, zapravo, nedavno prisilio Orbána da popusti u svom protivljenju isporuci 54 milijarde dolara pomoći Ukrajini u naredne četiri godine.

Ruski predsjednik Vladimir Putin (lijevo) i kineski predsjednik Xi Jinping (desno) prisustvuju ceremoniji dobrodošlice u Pekingu, Kina (2016). Kina podržava Putinov rat u Ukrajini pružanjem dvostruke tehnologije i povećanjem trgovinskih odnosa, uključujući kupovinu ruske nafte. Muhammad Aamir Sumsum

U svojoj kontinuiranoj kampanji tražeći relevantnost u današnjoj geopolitičkoj klimi, Orbán, koji je nedavno započeo svoj šestomjesečni mandat predsjednika Vijeća ministara EU, krenuo je u burnu posjetu, prvo se sastajući s Volodimirom Zelenskim u Ukrajini. Tamo je pokušao osigurati primirje u vrijeme kada je Rusija bila usred novog napada na istoku zemlje i pokušala je puč kako bi izazvala nerede u Kijevu s namjerom da zauzme parlament. Primirje bi Rusiji samo omogućilo vrijeme da ojača sve postignute dobitke kako bi nastavila svoju ofanzivu, što je i namjeravala učiniti. Orbánova turneja ga je zatim odvela u Moskvu na sastanak s Putinom, gdje također nije bilo suštinskog rješenja. Naknadni sastanak u Pekingu s Xi Jinpingom održan je dan prije samita NATO-a u Washingtonu, gdje će se raspravljati o učešću Kine u ruskim ratnim naporima. Čini se vrlo vjerovatnim da će kineski savez s Rusijom stajati na putu bilo kakvog poboljšanja s EU kao trgovinskim partnerom, dok Orbánov pokušaj da bude posrednik između istoka i zapada izgleda jednako malo vjerojatan za nekoga ko nema mnogo toga da pokaže u znaku svoje predanosti EU.                    

Kurs autoritarnog liderstva

Prečesto u životu autoritarnog režima, kada se nacija pomiri s idejom da je postojanje moguće upravljati unutar zaštitnog, ali društveno restriktivnog okruženja, njen vođa je prepušten samostalnom donošenju odluka. Plodovi takvog nezavisnog razmišljanja doveli su do historijski katastrofalnih ishoda, kao što je bio slučaj s Hitlerovim ratom u Evropi 80 godina ranije. Slična epizoda se sada oblikovala s Putinovom invazijom na Ukrajinu. Ono što je počelo kao "specijalna vojna operacija" sada se transformiralo u dugotrajni rat u kojem je njegova Rusija bila prisiljena preuzeti ratnu ekonomiju zbog svoje inherentne dugogodišnje korupcije. Ishod čak i ove posljednje odluke je upitan s obzirom na to da Putinove imperijalističke ambicije premašuju kapacitet izolirane ruske ekonomije da održi potrebne vojne napore dok se nosi s vlastitim rastućim domaćim potrebama. Kako se ruski zločini nastavljaju gomilati u Ukrajini i kako se njen dobro prepoznati državni kriminalni poduhvat nastavlja globalno, te kako se i Rusija i Putin suočavaju sa sve većim globalnim prezirom i izolacijom, katastrofalni kolaps koji podsjeća na njen prethodni pad kao Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) izgleda sve vjerovatniji.

Na sličan način, Orbánov režim, preplavljen optužbama za korupciju, s gotovo u potpunosti ovisnim energetskim resursima njegove nacije o Rusiji, ekonomijom u teškoćama i niskom reputacijom u Evropi, ne čini se prikladnim kandidatom da djeluje kao neka vrsta mosta između istoka i zapada, a kamoli stabilizirajuće prisustvo u vlastitoj zemlji. Orbánovo bizarno prepuštanje svjetskoj sceni izgleda da je dijelom potaknuto priznanjem koje mu je dao američki desničarski politički establišment, privučen njegovim autoritarnim planom. Zaista, SAD-u je postavljen plan za sličan pad svog društva

Steven Miller, viši politički savjetnik predsjednika Donalda Trumpa (2017-2021) i jedan od arhitekata Projekta 2025, vladine agende koju je predložila Heritage Foundation za nadolazeću konzervativnu administraciju, a koja značajno jača izvršnu vlast. Foto: lev radin

Čini se da se Slovačka Roberta Fica nalazi u sličnoj situaciji s autoritarnim težnjama i željom da se uskladi s Rusijom uprkos članstvu i u EU i u NATO-u. Sumnjive politike koje ograničavaju javne proteste, ukidanje finansiranja LGBTQ+ grupa, ukidanje specijalnog tužilaštva koje istražuje političku korupciju i sve češći napadi na nezavisne medije utiru poznati put ka autokratskoj vladavini za režim koji vodi neko ko namjerava imati bliske odnose s Putinom. Javno nezadovoljstvo se manifestovalo zbog pokušaja režima da smanji kazne za korupciju. Slovački parlament je formalno proglasio Putinov režim državnim sponzorom terorizma prije nešto više od godinu dana i naglašava dihotomiju sentimenta koja postoji unutar zemlje.

Kontrola koju vrši sve autoritarniji režim prijeti strukturi slobodnog društva koje omogućava debatu, inovacije i izbor, pored toga što osigurava nepristrasno sudstvo i nezavisne medije koji otkrivaju nedostatke vladinih režima i drugih agencija koje odstupaju od vladavine prava. Takvi aranžmani pružaju društvenu dinamiku koja potiče kontinuiranu povratnu informaciju, održavajući društvo na uskom, pravednom i održivom putu. Ako se ostavi pod kontrolom jedne osobe ili režima, fašistička država nije daleko i sloboda je izgubljena. Širom svijeta postoji nekoliko pokreta koji traže autokratsku vlast. Oni koji uspiju često vode svoje nacije do sumornih ishoda i bivaju prisiljeni otići tek nakon predugog vremena provedenog u bijedi. Vrijeme je da budemo oprezni.

Autorska prava @Kost Elisevich, MD, PhD 2024. Sva prava zadržana. Svaka ilegalna reprodukcija ovog sadržaja rezultirat će trenutnim pravnim postupkom.